Ako izgubite dijete na javnom mjestu, evo kako se trebate ponašati
Najgora noćna mora svakog roditelja je da na javnom mjestu izgubi dijete, ili još gore, da ga neko otme. Ako izgubite iz vida svoje najmlađe, čak i...
Iskustva profesionalaca koji prate razvoj djece, govore da je puzanje izuzetno važno za pravilan razvoj motorike.
Neka djeca prohodaju prije nego što nauče da puze, ali bez obzira da li će puzati ili ne treba sprovoditi vježbe pripreme koje imaju za cilj da ojačaju mišiće ruku i nogu pri oslanjanju na šake i koljena. Puzanje se postepeno razvija kroz položaj na stomaku; priprema za puzanje započinje stavljanjem bebe na stomak kada je budna, od prvih dana po rođenju. Položaj na stomaku podstiče bebu na podizanje glave, nauči je da se odupire rukama, podiže na koljena, uspostavi ravnotežu i na kraju padne.
Ako u prvih šest mjeseci bebu uopšte niste stavljali na stomak ili je to bilo rijetko, sigurno će se buniti kada krenete da je učite da puzi. Većina roditelja u ovoj situaciji odustane, uz konstataciju da njihovo dijete ne želi da puzi. Ukoliko je to slučaj sa vašom bebom, a želite da joj pomognete da savlada ovu vještinu, potrebno je strpljenje i istrajnost.
Da bi zauzela četvoronožni položaj, beba prvo treba da nauči da se uspravi u potrbušnom položaju, da se oslanja o opružene ruke, zatim da se bočno pomjera i okreće u krug, pa tek onda da krene da puzi unaprijed.
Ako beba nije boravila na stomaku od rođenja, naročito ako je naviknuta da pasivno sjedi sigurno će negodovati dok pokušavate da je naučite da puzi i tražiće da je uzmete u naručje. Zato je neophodno da budete na podu sa njom, da je animirate igračkama i istrajete sa vježbama.
Puzanje nije neophodan preduslov za hodanje, ali je odličan trening za sve mišiće, kako za njihovu snagu tako i za elastičnost. Nakon kretanja po ravnom, dijete će početi da savladava prepreke i na kraju će puzati uz stepenice. Upoznavanjem prostora u kome boravi, dijete poboljšava svoje motoričke sposobnosti kojima stiče fizičku nezavisnost.
Kada dovoljno očvrsne i ovlada ovim fazama kretanja, dijete počinje da se uspravlja najprije u klečeći položaj, a zatim u stojeći – iz koga će početi da pravi prve samostalne korake.
Dok se beba ljuja u četvoronožnom položaju prenoseći težinu naprijed-nazad, ona jača mišiće trupa koji će je kasnije održavati u uspravnom položaju.
Prerano postavljanje djeteta da stoji dovodi do prenaprezanja mišića, do velikog opterećenja zglobova nogu, čak i do pojave deformiteta stopala.
IZVOR: MOJ PEDIJATAR