Razgovarali smo s doktoricom Lejlom Hadžikadić Gušić o ženskom zdravlju, karijeri i porodici

Lejla Hadžikadić Gušić je onkološka hirurginja i radi u Levine Cancer Instituta Charlotte u Americi, gdje živi već 32 godine. Uža specijalnost joj je karcinom dojke

Razgovarala: Ilma Jakubović-Rafuni

S Lejlom smo razgovarali o karijeri, porodici, majčinstvu te o fondu koji je uspostavila kako bi svoje znanje i iskustvo prenijela kolegama i pacijentima u Bosni i Hercegovini.

Kako ste se odlučili za ovu profesiju i zašto?

Kada sam upisala medicinsku školu shvatila sam da me posebno interesuje hirurgija. Privlačila me oblast onkologije, jer sam htjela pomagati ženama. Takođe, ovaj poziv mi je pružio mogućnost da se bavim istraživačkim radom kao i međunarodnim. Oduvijek me radovala činjenica da svojim rukama mogu pomoći pacijentima, ali i savjetom.

Uspostavili ste Bosanski medicinski fond, možete li nam reći nešto više o njegovom radu?

Realizovano je već nekoliko projekata kroz Bosanski medicinski fond. Jedan od projekata jeste to da je našim doktorima omogućen dolazak na dodatnu kliničku obuku u Ameriku. Takođe, imam nekoliko projekata na istraživačkom nivou kroz pomenuti fond. Jedan od tih jesu i smjernice o kojima govorimo.

Na koji način smjernice mogu biti od pomoći i ljekarima, ali i resornim ministarstvima zdravstva u BiH, posebno uzimajući u obzir duga čekanja na mamografiju i preglede?

Smjernice su potrebne iz svake struke, u ovom slučaju da se standardizuju tretmani od bolnice do bolnice u cijeloj državi. Na taj način svi doktori, iz manjih ili većih gradova mogu svojim pacijentima dati iste preporuke. Na državnom nivou smjernice su od izuzetne važnosti. Na osnovu njih možemo vidjeti šta nam nedostaje. Kao što ste naveli, za mamografiju se čeka dugo. Ovo je prvi korak za ljekare, a naredni korak prema ministarstvu – da preporučujemo gdje se treba investirati i kako, za žene oboljele od karcinoma dojke.

Lejline lekcije

Šta najčešće savjetujete svojim pacijenticama?

Prije svega ih ohrabrujem i kažem im da ću biti tu uz njih kroz cijeli proces liječenja i zahvalim im što mi ukazuju povjerenje. Tražim od njih da se prepuste meni i mojim kolegama pri liječenju i savjetujem im da pronađu način da jačaju mentalno i ostanu psihički stabilne kroz cijeli proces. Najbolji su rezultati kada sarađujemo i razumijemo se. Nastojim svoje pacijentice da podržim kroz zagrljaje kako bi osjetile da sam tu – ne samo kao ljekar već i kao žena.

Supruga ste i majka dva dječaka. Kako uspijevate napraviti balans između posla i porodice?

Teško. Ako biste pitali supruga i moje dječake, možda bi rekli da to ne radim baš dobro. Nastojim da budem najbolja što mogu, kako prema pacijentima tako i prema svojoj porodici. Trudim se ići na utakmice i školske aktivnosti, te biti im podrška u svakodnevnom životu. Važno mi je da moja djeca vide da se borim za zdravlje žena. Moj suprug je veoma pozitivan. Sve ovo ne bih mogla bez njega. Mnogo sam mu zahvalna na podršci koju mi pruža.

Koji biste savjet dali našim čitateljicama kada je zdravlje u pitanju?

Živite život kao da nikada nećete dobiti lošu vijest o zdravlju. Ali budite odgovorne i vodite računa o svom zdravlju. Vi trebate biti zdrave, jer vaše porodice trebaju vas! Mamografija je preventivna stvar, idite redovno na preglede. Živimo u vremenima gdje imamo mnogo opcija za liječenje karcinoma dojke, pa bi se ta stigma i taj strah trebali pomaknuti malo u stranu, a hrabrost i svijest naprijed. Ženama koje prolaze kroz tretman ili su već prošle tu borbu, čestitam i samo naprijed. Okružite se pozitivnim ljudima i uključite pozitivne rituale u svakodnevni život, kao na primjer meditaciju – kako biste bile najbolja verzija sebe.