S Enidom Kajević razgovarali smo o fotografiji, freelancingu i karijeri

U radove Enide Kajević zaljubili smo se još prošle godine za vrijeme Sarajevo Film Festivala kada je izašla na ulice i fotkala neobične i elegantne kombinacije domaćina i turista

Razgovarala: Ilma Jakubović Rafuni

Mlada bh. fotografkinja prepoznatljiva je po svojim street style fotografijama. Emocija koju hvata svojim objektivom je zaista nešto posebno, a fotografije podsjećaju na nesputanost i uživanje. U svom šarmantnom studiju u centru Sarajeva, Studio Soba, s najslađim balkonom kreira jedinstven sadržaj. Kako je započela njena fotografska karijera, kako sve izgleda „iza scene” te koji savjet ima za svoje klijente samo su neke od tema kojih smo se dotakli sa svestranom fotografkinjom.

Kako je započela vaša fotografska karijera?

Moja fotografska karijera započela je prije pet godina, kada sam kupila svoj prvi fotoaparat. Najprije sam fotografisala prijatelje, porodicu, te je nedugo zatim moj rad postao primijećen i na društvenim mrežama, gdje sam dobijala upite za prve angažmane.

Kada ste se zaljubili u fotografiju?

Ne mogu odrediti tačan moment, ponekad imam osjećaj da ta ljubav traje oduvijek. Tu neku umjetničku dušu i osjećaj za slikarstvom i fotografijom naslijedila sam od oca. Još u osnovnoj školi ljubav prema fotografiji mi je prenio učitelj. Fotografija je bila njegov hobi, pa je često donosio aparat u školu. Tada sam bila u ulozi modela. Uvijek sam se divila svim fotografijama koje je pravio, takođe smo imali priliku biti dijelom njegove izložbe. Moja ljubav prema fotografiji u počecima se razvijala kroz kreiranje fotografija napravljenih mobilnim telefonom. Sjećam se kako sam uređivala fotografije na sebi svojstven način, te da su moj rad mnogi primjećivali već tada.

U javnosti ste prepoznatljivi po street style fotografijama. Kako izgleda jedno fotkanje na ulicama Sarajeva?

Opisala bih kao jedan veliki izlazak iz zone komfora. Moj prvi street style izazov bio je za vrijeme 28. Sarajevo Film Festivala. Sjećam se još uvijek prvog izlaska na ulicu, s kamerom u ruci sam fotografisala slučajne prolaznike sa specifičnim outfitima. Ti trenuci u kojima srce počinje jako da lupa, pokušavajući fotografisati spontane momente prolaznika, ponekad se desi da vam se i pogledi sretnu, a oni vjerovatno razmišljaju o tome zašto baš njih fotografišete. Uprkos svemu reakcije su bile fenomenalne, pa je street style fotografisanje dio moje svakodnevice. U zemljama regiona su street style fotografije dosta praćene i postoji mnoštvo fotografa koji su svakondnevno na ulicama u potrazi za cool outfitima. Mislim da se polako ta kultura prenosi i kod nas.

Šta vam je omiljena tema, šta vas pokreće, inspiriše?

Ljudi! Ljudi su moja vječita inspiracija. Njihove priče, emocije, stil oblačenja, osobnost. Vrlo mi je važno stvoriti tu konekciju s ljudima na samom snimanju, kako bih što vjerodostojnije prenijela to na fotografiju. Najljepša stvar u ovom poslu jeste to što steknete toliko poznanstava, upoznate mnoštvo ljudi, a svako od njih priča svoju priču.

Kada, mi koji se ne bavimo fotografijom, gledamo sa strane, nama se čini sve vrlo jednostavno. Šta stoji iza jedne produkcije? Kako izgleda jedan radni dan fotografkinje?

Da bi nastala jedna fotografija potrebno je zaista dosta pripreme oko nje. Kada mi se klijent javi s idejom za fotografisanje, sve faze pripreme prelazimo zajedno kao što su: izbor modela, izbor makeup artiste, stiliste, biramo stil fotografije, koje rekvizite koristiti, pravimo skice kako bi fotografije trebale izgledati itd. Uz dobru i temeljnu pripremu kvalitetan sadržaj ne izostaje.

Kojim fotografijama se najviše ponosite?

Teško se odlučiti. Možda sam najponosnija na one na početku svoje karijere. Jer su me upravo one dovele tu gdje sam sada. Svaki novi projekat je novo iskušenje i svakim novim projektom naučim mnogo toga. Veliki sam samokritičar, što je u ovom poslu i dobra osobina jer vas stalno podstiče na napredak.

Imate li svoj omiljeni rad?

Omiljene su mi fotografije stranaca iz Parisa. Kao street style i modni fotograf, u masi ljudi zaista možete odmah vidjeti ljude koji imaju potencijal biti modeli. Toga dana, u šetnji pored Louvre Muzeja ugledala sam dvoje prekrasnih ljudi, predivno obučenih i pomalo specifičnih. Fotografisala sam ih iz daleka, i zamišljala koliko bih voljela napraviti par editorijalskih fotografija s njima. Bilo je teško prići i pitati ih za takvo što, jer nikada ne znate s kime razgovarate, da li će prihvatiti i stati ispred vašeg objektiva, te na koji način biste prišli. Ali, na kraju, pristali su i bili moji modeli, te smo dobili fenomenalne fotografije.

S kim biste voljeli da sarađujete, imate li neispunjeni san?

Voljela bih zaista da ispred mog objektiva jednog dana stane najljepša žena svijeta Bella Hadid.

Šta vas je inspirisalo da Studio Soba bude drugačiji od drugih?

Studio Soba je zamišljen kao industrijski, minimalno opremljen studio prirodne svjetlosti. S obzirom da se nalazi u samom centru grada, te da je u pitanju austrougarska gradnja, cijela unutrašnjost studija je koncipirana kao prostor u kojem se svaki kutak može iskoristiti za potrebe snimanja. Željela sam kreirati prostor u kojem neće biti samo platno i rasvjeta za snimanje, nego prostor napravljen dušom.

Kakve su reakcije klijenata kada prvi put uđu u studio?

Zaista volim gledati prve reakcije klijenata kada uđu u prostor. Oduševljeni su, vrlo često je prva reakcija da je prostor dosta veći nego što su zamišljali, a potom najčešće pitanje je vezano za balkon.