Iva Filipović otkriva više o ljubavi prema glumi, izazovima s kojima se susretala te planovima za budućnost

Iva Filipović u filmskom ostvarenju Mirze Begovića „Amanet”, koji je osvojio publiku širom Bosne i Hercegovine, glumi Aminu, glavnu žensku ulogu koja čeka povratak svoje velike ljubavi Asada

Razgovarala: Ilma Jakubović Rafuni

Film je nedavno na 13. South East Film Festivalu Paris/ Berlin/Washington po odluci evropskog žirija osvojio tri nagrade i to za najbolji dugometražni igrani film, najbolji scenarij kojeg je pisao Mirza Begović, a Iva je osvojila nagradu za najbolju glumicu. Iva je magistirala na Akademiji likovne umjetnosti u Sarajevu, produkt dizajn, a trenutno radi kao direktorica kina Theatre u Busovači, svom rodnom gradu. Za mladu glumicu ovo je bilo prvo glumačko iskustvo, a u razgovoru nam je otkrila kako je proteklo snimanje filma.

Jedna ste od glavnih glumica filma Amanet koji i dalje osvaja publiku širom Bosne i Hercegovine. Kako ste se snašli u prvim ozbiljnim glumačkim koracima?

Radi se prije svega o jednom novom iskustvu jer ranije nisam imala priliku baviti se glumačkom profesijom. Ako se u obzir uzme sama krajnja popularnost filma, činjenica je kako je zapravo za mene ovo bio jedan poseban izazov, a o tome kako je kompletna ekipa filma zajedno sa mnom odradila ovaj posao, najbolji sud mogu dati gledaoci i njihov interes za ovaj film.

Priprema za ulogu često je iscrpljujući proces. Kako izgleda trenutak u kojem glumac spoznaje da je potpuno osvijestio u sebi lik kojeg igra?

Sama priprema i kompletan taj proces imaju svoju težinu ali ukoliko sve prihvatite kao projekat koji mnogo želite i posao koji vas u tom trenutku ispunjava, onda ni taj proces ne doživljavate kao nešto što vas crpi. Mislim da to nije određeni trenutak koji se može izdvojiti, više je to jedan kontinuitet rada na snimanju filma koji vas uvede u ulogu koja vam je dodijeljena.

Magistrirali ste na Akademiji likovne umjetnosti u Sarajevu, smjer produkt dizajn. Šta je prevagnulo da pobijedi ljubav prema glumi? Šta je najljepše što vam je donijela gluma?

Više je to moja ljubav prema različitim granama umjetnosti, a film kao sedma umjetnost jeste definitivno jedan poseban izazov. Sama činjenica kako su film radili meni poznati ljudi iz Busovače nagnala me da se prijavim na audiciju, a sve što se dogodilo nakon toga zapravo je kod mene probudilo istinsko zanimanje za film. Ogromno iskustvo javnim nastupom, ta nevjerovatna popularnost, nakon što je film postigao ovakve rezultate i mnogo novih poznanastava i prijatelja, jeste ono što je gluma, kako vi kažete, donijela meni lično.

Imate li skrivenu glumačku želju ili san koji biste voljeli ostvariti?

Nema posebne glumačke želje, smatram kako film kao umjetnost jeste dovoljan izazov za mene i kako nisam ni približno ostvarila potencijal u ovom žanru. Inspiriše me više sam scenarij i priča filmskog projekta nego neka posebna vrsta glume, tako da će o mojoj budućoj glumačkoj karijeri smjer poprilično odrediti određeni ponuđeni filmski scenariji u kojima bih trebala učestvovati.

Bavite se poslom koji je pod lupom javnosti. Kako se nosite s kritikama i komentarima?

Svaka kritika ukoliko je argumentovana sigurno je dobra i potrebno je uvijek da postoji jer me podstiče u radu i u ostvarivanju svog trenutnog maksimuma, a vrlo je važno i od koga ista dolazi. Komentari danas pogotovo na društvenim mrežama mogu imati i drugi karakter koji sam po sebi je vrlo diskutabilan i uglavnom se odnosi na moj izgled, a ne na ono što sam zapravo u tom trenutku radila i to je nešto protiv čega se treba svakodnevno boriti i nije nešto što je mjerodavno.

S druge strane, da li ste kritični sami prema sebi?

Prijatelji mi čak komentarišu da sam ponekad i prekritična prema sebi što ponekad i nije dobro, no smatram kako u svakom poslu prvo moramo promatrati sebe i svoje nedostatke kako bi uopšte mogli napredovati u bilo kojoj djelatnosti pa tako i u glumi. Kod žena je važno da postoji i doza samokritičnosti prema svojim stavovima, ponašanju i izgledu kako bi istinski i na tom planu unaprijedili sebe kao osobu.

Šta donosi budućnost? Kojim projektima se posebno radujete?

Trenutno radim na dva projekta, jedan od njih je vođenje kina Theatre u Busovači, a drugi je uređivanje jednog segmenta portala scena.ba. Posvećena sam trenutnim poslovima i plan je u kontinuitetu se afirmisati i kao preduzetnica i kao neko ko voli pisati i kreirati što mi omogućuje rad na portalu scena.ba. U budućnosti ću pokušati se ostvariti i u modnom dizajnu jer to je nešto što me privlači od djetinjstva i nešto za šta sam se i školovala. U ovom segmentu sam ostvarila već nekoliko važnih projekata i sigurna sam kako će toga u budućnosti bit još više. Kada je gluma u pitanju, sigurno da ću u budućnosti birati projekte koji će minimalno držati nivo koji je postavio film Amanet.

Kako biste opisali svoj modni stil?

Uživam u svim kombinacijama koje zapravo izražavaju eleganciju kod mlade žene. Nemam običaj ni namjeru podlijegati bilo kakvim modnim trendovima koji se poprilično užurbano mijenjaju i odražavaju jednoličnost. U svom dnevnom izboru preferiram kombinaciju svakodnevice i stilizovanog glamura, unutar kojeg kombinujem različite boje, ali i materijale. Volim se igrati s odjećom generalno, odnosno napraviti sebi unikatni odjevni predmet, ili ako je riječ o kupovini odjeće, onda je to definitivno odjeća koja mora posjedovati nešto drugačije.

I za kraj, šta vas posebno veseli u životu?

Smijeh je nešto što mene pokreće i u svakodnevnom životu volim biti u komunikaciji s ljudima koji su po prirodi optimisti i nasmijani i uvijek mi je drago kad kod drugih ljudi izazovem osmijeh i na taj način te trenutke učinim veselim i sretnim.