Dr Danijela Trokić, specijalista radijacione onkologije: Redovni pregledi kao najznačajni faktor

Razgovarali smo s doktoricom Danijelom Trokić o važnosti redovnih pregleda u svrhu ranog otkrivanja karcinoma

Razgovarala: Aida Olević Maljević

„Ono na šta stavljamo akcenat, već dugi niz godina i borimo se da i u BiH konačno zaživi, jeste rano otkrivanje tj. screening karcinoma dojki, jer na taj način preveniramo pojavu bolesti u uznapredovanom stadiju, što znatno poboljšava preživljenje”, kaže nam dr Danijela.

Koja je važnost redovnih pregleda i koliko često ih trebamo raditi?

Redovni pregledi dojki su, pored biologije samog tumora, najznačajniji faktor koji ima uticaj na kvalitet života i ukupno preživljenje pacijentica. Naime, redovni pregledi rezultiraju ranim otkrivanjem tumora, a statistike pokazuju da je 5-godišnje preživljenje pacijentica oboljelih od karcinoma dojke u ranom stadijumu preko 99%. Ako uzmemo u obzir da će jedna od osam žena tokom života dobiti karcinom dojke, tj. da je karcinom dojki najčešće maligno oboljenje i vodeći uzrok smrti od karcinoma kod žena, postaje jasno kolika je uloga ranog otkrivanja. Nažalost, nemamo kompletne statističke podatke za BiH, ali izvještaji iz pojedinih centara govore da BiH prati trend obolijevanja i izlječenja kakav je i u razvijenim zemljama. Ako pogledamo statistiku u SAD, vidjećemo da se ukupno petogodišnje preživljenje, za sve stadijume bolesti, kreće oko 90%. Ovako visoka stopa preživljenja je upravo na račun ranog stadijuma. Zahvaljujući programu ranog otkrivanja, danas se karcinom dojki u SAD u preko 60% slučajeva otkriva u stadijumu kada tumor zahvaća samo dojku, bez širenja u limfne čvorove i bez širenja dalje u organizmu. Za razliku od ranog stadijuma, u slučaju otkrivanja bolesti u uznapredovalom stadijumu, kada se bolest raširila po organizmu, preživljenje se kreće oko 30%. Učestalost i vrsta redovnih pregleda zavise od životne dobi pacijentice i opterećenosti rizičnim faktorima. Za početak, svaka žena bi trebala obavljati samopregled dojki jednom mjesečno, uvijek u isto vrijeme. Pregled kod ljekara, za žene koje su starije od 50 godina i koje u ličnoj i porodičnoj istoriji nemaju slučajeva karcinoma dojke ili jajnika, preporuka je da se radi mamografija i to bazična i prva kontrolna s razmakom od jednu godinu i ako su uredne, onda jednom u dvije godine. Mamografija se u slučaju potrebe kombinuje s ultrazvukom. Za žene koje još menstruiraju, metoda izbora bila bi magnetna rezonanca dojki (MRI), u kombinaciji s ultrazvukom. Opterećenost nekim od rizičnih faktora, zahtijeva češće kontrole, kombinaciju tehnika pregleda, a koji put i biopsiju.

Da li je dovoljan samo pregled ultrazvuka do 40-e godine života, a od 40-e mamografija ili biste još nešto savjetovali?

Za žene mlađe životne dobi, koje su još u periodu menstruiranja (premenopauzalne), dojke su i dalje građene dominantno od žljezdanog tkiva i mamografija, koja vrijedi za zlatni standard, je manje korisna tehnika. Stoga se, uz mjesečne samopreglede, redovno praćenje može raditi samo UZ. Ali ukoliko žena mlađa od 40 godina ima prisutne faktore rizika, tada je pregled potrebno dopuniti i MRI, a nekada i mamografijom. Sve tri metode (mamografija, UZ i MRI) su komplementarne i zajedno, poput puzzle, čine jednu sliku. Ženama mlađim od 40 godina, svakako bih savjetovala da počnu sa UZ, a za eventulane dodatne pretrage i odabir tehnike pregleda dojki trebalo bi poslušati preporuku radiologa koji se bavi dijagnostikom promjena u dojci, tj. ljekara koji pregleda dotičnu pacijenticu.

Postoje li različite vrste karcinoma dojke? Ako da, da li su različito opasne i da li to podrazumijeva različito liječenje?

Danas, kada govorimo o karcinomu dojki, moramo reći da ta dijagnoza u sebi skriva cijelu lepezu bolesti, različitog biološkog profila i različitog malignog potencijala. I upravo zato, različiti profili iziskuju različito liječenje. U osnovi, onkološko liječenje se sastoji od lokalnog liječenja, u koje spada hirurško liječenje i radioterapija, te sistemsko liječenje, u koje spadaju svi oblici lijekova koji se preko usta (tablete) ili kroz venu ili potkožno (injekcije) unose u krv, a potom putem krvi, prolaze kroz cijeli organizam. Tu spadaju hormonske terapije, hemoterapije, biološke ciljane terapije, imunoterapije i sl. U liječenju jedne pacijentice najčešće se koristi kombinacija sva tri modaliteta. Kojim redosljedom, kojim lijekovima, koliko intenzivno, zavisi o histološkom i biološkom, molekularnom, tj. genskom profilu tumora. Ugrubo, tumore dojke dijelimo u četiri podtipa i to: Luminal A, Luminal B, HER2 pozitivne i one tumore koji imaju sva tri receptora negativna, tzv. triple negativne (TNBC). Svaki od četiri glavna podtipa ima različit protokol liječenja i različitu prognozu. Najpovoljniji je podtip luminal A, dok triple negativni predstavljaju najveći izazov za liječenje.

Koje su žene u većoj opasnosti da obole od karcinoma dojke?

Karcinom dojke se prvenstveno javlja kod žena životne dobi preko 65 godina, mada se dobna granica pomjera ka mlađoj, tako da je zapravo najveći broj oboljelih (> 50%) u dobi od 55 do 75 godina. Dakle, starenje podiže rizik. Rizik od obolijevanja direktno je povezan s ličnom istorijom bolesti – to znači da su žene kojima je dijagnostikovan karcinom dojke pod većim rizikom da ponovo obole u odnosu na opštu populaciju. Zatim, žene s porodičnom istorijom – to znači da su žene koje u krvnom srodstvu imaju nekoga ko je obolio od karcinoma dojke i same pod većim rizikom. Što je srodstvo bliže (majka, baka, sestra) to je rizik veći. Ova činjenica ukazuje na gensku osnovu obolijevanja. Međutim, danas još uvijek, većina žena koje se liječe od karcinoma dojke dolazi prvi puta i bez poznatih srodnika oboljelih od iste bolesti. To ukazuje na činjenicu, da pored seta gena s kojim smo se rodili, na pojavu karcinoma dojke utiče i ono što smo stekli u životu, od načina ishrane, tjelesne aktivnosti, zdravih navika, izloženosti hormonima bilo u ishrani, bilo u terapiji, ranija liječenja npr. zračenje trupa u djetinjstvu itd. Pored ovoga, povećan rizik uočen je i kod žena koje su rano dobile prvu menstruaciju, a kasno ušle u postmenopauzu. Uticaj mutacije BRCA gena na rizik od karcinoma dojke, ali i jajnika i još nekih, kroz medije je najviše popraćen u slučaju Angeline Jolie, kojoj je potvrđena mutacija i koja je prošla kroz profilaktički tretman odstranjenja obje dojke.

Često čitamo da se karcinom dojke može u određenoj mjeri spriječiti. Postoje određeni faktori koji mogu povećati rizik od karcinoma dojke – i ponašanja koja mogu pomoći u smanjenju. Da li je to tačno?

Faktori iz vanjske sredine koji mogu povećati rizik od karcinoma dojke su dugotrajna izloženost hormonima, naročito kod žena koje su u programu umjetne oplodnje. Ali svako uzimanje hormona, čak i kontracepcije, treba razmotriti u kontekstu rizika od karcinoma dojke. Osim hormona, rizik od karcinoma dojke podiže i konzumiranje alkohola. Idealno bi bilo ne konzumirati ga. I konačno tjelesna masa, tj. debljina i prekomjerna debljina povećavaju rizik od karcinoma dojke u postmenopauzi. Smanjenju rizika doprinosi tjelesna aktivnost i održavanje tjelesne mase u preporučenim granicama. Što se tiče dijetetskih režima, oni su u fokusu istraživanja, mada do sada nije nađena čvrsta veza između unosa određenih namirnica ili vitamina i smanjenog rizika. Ipak, preporučuje se veći unos voća i povrća i hrane bogate kalcijumom, a manji unos mesa i masnoća. Potpuno izbjegavanje alkohola ima bitan uticaj u smanjenju rizika. Na kraju želim posebno istaći značaj dojenja u smanjenju rizika. Dugo dojenje, barem nekoliko mjeseci, ali što duže to bolje, ima višestruku korist i za majku i za dijete, a jedna od njih je i smanjenje rizika od karcinoma dojki.

Koliko zdravim načinom života (ishranom i treningom) možemo umanjiti rizik od karcinoma dojke?

Studije su pokazale pozitivan učinak zdrave ishrane i tjelesne aktivnosti na smanjenje rizika. Pridržavanjem preporuka iz piramide zdrave ishrane i vježbanjem sat-dva sedmično umjerenim tempom dokazano je korisno u smanjenju rizika.

Imate dugogodišnje radno iskustvo kada su onkološki pacijenti u pitanju. Šta im prvo savjetujete?

Dobiti dijagnozu maligne bolesti je stres kako za pacijenta, tako i za cijelu porodicu. Tok bolesti i liječenje često zahtijevaju dugotrajne, višestruke posjete bolnici, odsustvo iz kruga porodice, s posla itd. Ali, ono što je važno reći odmah na početku i što savjetujem svojim pacijentima jeste: otovreno razgovrajte. Razgovarajte najprije sa svojim timom ljekara. Onkološke pacijente uvijek liječi tim, a ne samo jedan ljekar, tj. pored specijalista dijagnostičkih grana medicine (radiolog, patolog) koji su ključni na početku bolesti, u liječenju učestvuje tim onkolga: onkološki hirurg, radijacijski/klinički onkolog, internista onkolog/medicinski onkolog. Postavljajte pitanja i otklonite sve dileme koje možete. Nekad ćemo znati odgovor, nekad ne, ali treba razgovarati. Razgovarajte s porodicom. Podrška porodice je nevjerovatno važna. Učlanite se u udruženja pacijenata, čujte savjete onih koji su prošli isti put.

Već sam spomenula da onkološke pacijente liječi tim ljekara. Ali kapiten tog tima je uvijek pacijent. Ljekari su dužni objasniti i u skladu sa strukom preporučiti način liječenja, a pacijent je taj koji prolazi kroz tretman i odluka da li će ili ne i koliko dugo će biti u određenom tretmanu je pacijentova. Idealno je kada se poklopi preporuka struke i mogućnosti i kondicija pacijenta, što se, na zadovljstvo svih, događa u najvećem broju slučajeva. I za kraj, karcinom dojke je izlječiva bolest. Ako se bolest otkrije rano, šanse za manje agresivnu terapiju, s tim u vezi bolji kvalitet života i bolji ishod liječenja su veći. Iz godine u godinu dobijamo nove i bolje načine dijagnostike, ne samo slikovne metode, nego i molekularna, tj. genska testiranja itd., dobijamo nove lijekove, nove tehnike zračenja, manje agresivne operacije. Zadnje dvije decenije donijele su dosta pomaka u poboljšanju ishoda liječenja i kvaliteta života pacijentica oboljelih od karcinoma dojke. S obzirom na tehnološki napredak, optimistična sam u pogledu onoga što nam donosi budućnost.