Anela Rondić: Karcinom me osvijestio da sebe stavim na prvo mjesto

Oktobar je posvećen zdravlju žena, odnosno borbi protiv raka dojke i obilježava se širom svijeta. Tim povodom smo pozvali našu vjernu čitateljicu Anelu Rondić da bude naša sagovornica i podijeli s nama i našim čitateljicama svoju priču o bolesti

Razgovarala: Aida Olević Maljević

Anelu smo upoznali lično na našem LJ&Z druženju sa čitateljicama. Sve prisutne je ganula svojom pričom o borbi s karcinomom dojke i oduševila svojom pozitivnom energijom i vedrim duhom.

Preživjeli ste karcinom dojke i teško liječenje. Kako doktori procjenjuju vaše zdravstveno stanje sada?

Poslije svega što je bilo i kompletnog liječenja koje sam prošla doktori smatraju da je moje trenutno zdravstveno stanje, hvala bogu, dobro. Trenutno idem na četvoromjesečne kontrole koje podrazumijevaju više medicinskih pregleda, te kontrolu kompletne krvne slike. Ono što je trenutno bitno jeste to da održavam svoj imuni sistem, zdravo se hranim, što više vremena provodim u prirodi, jer ona ima veliku ulogu u održavanju imuniteta i zdravlja uopšte. Lično se osjećam, hvala bogu, dobro i osjetim da sve ide nabolje. Bilo je perioda kada je bilo teško raditi neke osnovne stvari, ali sam sebe tjerala dalje, jer sam znala da moram. Doktori su mi na početku rekli da sam sama 70% kompletnog procesa ozdravljenja i to me tjeralo da idem naprijed i da se borim za svoje bolje sutra.

Kada prolazimo kroz teške periode u životu, motivacija i želja da se pobijedi i izliječi – igraju veliku ulogu. Šta je vas motivisalo?

Jednostavno rečeno želja za životom. Shvatila sam da ima toliko toga što još nisam uradila, što još nisam vidjela da sam jednostavno morala sebi dati šansu. Toliko je zemalja koje nisam vidjela, posjetila, a imam ogromnu želju za tim. Po prirodi sam vrlo pozitivna osoba i to mi je uveliko pomoglo da se izborim, uz pomoć dragog boga i doktora, za koje imam samo riječi hvale. Ogroman vjetar u leđa su mi bili i moji najbliži koji su bili tu u svakom momentu kada je to trebalo. Motivisala me i činjenica da toliko toga mogu dati drugima ako za to budem imala vremena. Tada sam sama sebi rekla da od povlačenja i suza nema ništa. Da jedan mali karcinom ne može ništa meni, jakoj ženi koja je toliko toga prošla u životu i uz božju pomoć tako je i bilo.

Vrlo brzo ste se vratili i na posao. Da li je to bila ispravna odluka?

Mislim da mi je to bila najpametnija odluka koju sam donijela. Zidovi ne donose ništa dobro. Previše misli se nalazi među zidovima koji guše borbu. Puno je bolje izaći i dati svoj maksimum u tom trenutku. Nemate vremena za razmišljanje o onome šta bi moglo biti već razmišljate o tome šta ćete uraditi danas, sutra. Nemate vremena da razmišljate o karcinomu i to vas jednostavno tjera dalje. Odletite jedan dan na neku kontrolu, hemoterapiju i vratite se nazad u život, onaj jednostavni život koji nam je nekada dosadan a u tom trenutku je presudan. Rutina je nešto od čega vrlo često bježimo, a meni je u tim trenucima bila utjeha. S ove tačke gledišta možda bih se i prije vratila na posao, mada sam svjesna da to možda ne bi bilo moguće.

Kako danas, poslije godinu dana gledate na taj period?

Neki dan su mi postavili slično pitanje i moj odgovor je bio kao da se desilo nekome drugom. Ne mislim previše o tom periodu. Vratila sam se svom životu i da nije kontrola na koje ću morati ići još par godina vjerovatno bih se rijetko i sjetila tog perioda. Možda je to i neka vrsta odbrambenog mehanizam. Činjenica je da sam u tom periodu upoznala mnogo divnih žena, divnog medicinskog osoblja kojih ću se uvijek rado sjećati. Sad, dok razmišljam o ovom pitanju, shvatila sam da sam naučila mnogo toga iz svog iskustva, a najviše da su sitnice ono čemu se trebamo radovati. Nikada ne znamo šta donosi novi dan i u svakom od njih treba naći nešto vrijedno divljenja, vrijedno uživanja. Uvijek sam bila zahvalna na sitnicama, a sada ih cijenim još i više. Mislim da takođe samu sebe cijenim više nego prije i da sam u stvari tek sada svjesna šta sam u stanju uraditi i koliko snage ima u meni.

Tokom dugotrajnog perioda, od saznanja dijagnoze, do liječenja, šta vam je najviše pomagalo?

Moji najbliži i moje mace. Od prvog dana su moji najbliži bili tu za mene i pružali mi podršku na svaki mogući način. Uvijek sam imala nekoga kome se mogu obratiti i nekoga ko je bio moje rame za plakanje. Najveću pomoć sam dobila od svog partnera i svog brata i na tome sam im neizmjerno zahvalna. Postoji još mnogo ljudi koji su bili tu za mene, ali bojim se ako ih budem nabrajala da ću nekoga zaboraviti. Ovim putem im zahvaljujem od srca jer oni dobro znaju ko su i koliko mi znače i oni i njihova prisutnost u tom periodu. Što se maca tiče, imam nekoliko maca o kojima se brinem dugi niz godina i one su mi na neki način veoma pomogle. Sama činjenica da postoji neko o kome moram da se brinem nije mi dala da potonem i prepustim se toku bolesti. Mace imaju tu neku čudnu moć da osjete kada neko nije dobro i uvijek nađu način da vam skrenu misli.

Često govorimo o direktnom uticaju raka na zdravlje. Kako je rak uticao na vas kao ženu?

Sam karcinom je bio neka vrsta osvještenja da sebe stavim na prvo mjesto. Nema te stvari koja je bitnija od mog zdravlja i zdravlja mojih najmilijih. Naučila sam da stanem, da uzmem vrijeme za sebe i da jednostavno dam vremenu vremena. Shvatila sam da nas ništa na ovom svijetu nije vrijedno i da jednog dana kada nas ne bude nikome neće biti bitno da li je neki izvještaj gotov na vrijeme, da li se na neki mail odgovorilo iste sekunde. Ono što se pamti jeste lijepa riječ, osmijeh i dobro djelo. Karcinom nas uništava, ali nas u isto vrijeme čini i jačim. Shvatila sam da je zdravlje najvrednija stvar koju posjedujem. Sve se može kupiti, nadoknaditi, ali izgubljeno zdravlje teško. Iskreno, ja se trenutno osjećam dobro, ali se trudim da tako i ostane. Iskustvo koje imam iza sebe, proširilo mi je vidike i naučilo me kako da posložim prioritete.

Koliko je prevencija bila važna u vašem slučaju?

Iskreno, karcinom sam otkrila slučajno. Zbog nekih promjena na svom tijelu, otišla sam kod doktora porodične medicine koji me je uputio dalje. Što se same prevencije tiče ne trebamo se oslanjati na to da će nas naš zdrav način života zaštiti od karcinoma dojke. Redovni samopregledi i pregledi kod doktora su važan faktor prevencije raka dojke. Na našem području je nažalost još uvijek prisutan stid i mnoge žene preskaču preglede ili uopšte ne idu kod doktora. Ono što je još gore, boje se onoga što će neko reći ako se razbole. Stavite svoje zdravlje na prvo mjesto, zaboravite stid, zaboravite okolna mahalanja i ne dozvolite da zbog neodlaska kod doktora vaše dijete ostane bez majke onda kada mu je najpotrebnija.

Koju poruku biste voljeli poslati našim čitateljicama?

Stavite sebe na prvo mjesto. Jednom kada se, ne daj bože, razbolite nećete biti od pomoći ni sebi, ni svojoj djeci, ni partneru, ni roditeljima. Čuvajte sebe i svoje zdravlje. Redovno idite na kontrole i redovno ulažite u očuvanje svog zdravlja. Zdrava ishrana, dovoljno tečnosti i redovan trening su osnova dobrog zdravlja. Nađite uvijek vremena da se posvetite sebi. Pustite prozore, neopeglan veš, neusisanu kuću. Sve će se to nadoknaditi, samo vaše zdravlje teško. Ugodite sebi, iskoristite svaki mogući trenutak da sebe razmazite, da učinite nešto dobro za sebe. I zapamtite, sve smo mi puno jače nego što mislimo i uvijek možemo biti heroine svog života, a ne njegove žrtve.