Naučite dijete kako da se igra i razvija mentalne sposobnosti

Igra je bila i ostala najljepši ukras djetinjstva: ona pobuđuje maštu, podstiče komunikaciju, oblikuje prve životne vrijednosti i kasnije kao takve uvijek je se rado sjećamo. Međutim, ako djetetu ne pokažete kako da se lijepo igra i zabavlja, ono će to činiti onako kako ne bi trebalo.

Igre, igračke i igranje nezaobilazan su dio pravilnog psihofizičkog razvoja svakog djeteta. Ako se dijete ne igra dovoljno, to će ostaviti posljedice na kasniji život i ono će se uvijek tokom života osjećati na neki način uskraćeno. Pa čak i ako vaše dijete provodi dovoljno vremena igrajući se, opet nije svejedno kako se i čime ono igra, jer je kvalitet igre veoma bitan.

Vrlo je važno da igra podstiče djetetovu maštu, razvija intelekt, te da bude u skladu sa osjećanjima i težnjama djeteta jer samo tako dijete će kroz igru uspješno savladavati jednu po jednu stepenicu na putu njegovog rasta i sazrevanja. Svako vrijeme kao i svaki uzrast djeteta nose sa sobom drugačija interesovanja a tako i različite igre. Neke su igre univerzalne i podjednako su zanimljive i predškolskoj i školskoj djeci, a nerijetko i odraslima.

Takve igre su igre kartama, kockama i slično, poput “Monopola”, “Rizika”, igre “Čovječe, ne ljuti se” i mnogih drugih. Kroz ove igre djeca postepeno uče da broje, sabiraju i oduzimaju, dakle one imaju vaspitnu odnosno edukativnu ulogu. Isto tako, one pobuđuju takmičarski duh i uče dijete da ponekad misli samo na sebe i ostvarenje svog cilja.

U grupu edukativnih igara spadaju još i igre geometrijskim tijelima i slovima npr. slovarice, brojalice i druga “pomagala” kojima se uglavnom služe roditelji koji imaju malo slobodnog vremena. Osim edukativnih igara, za dijete su važne i igre koje podstiču spretnost, brzinu i okretnost a to su sve igre loptom, lastišem, hula-hopom, skejbordom i sl.

Postoji i posebna grupa dinamičkih igara koje ne zahtijevaju nikakva finansijska ulaganja već se organizuju uz pomoć stvari iz djetetovog najbližeg okruženja, poput plastičnih čaša, čepova, kutija za cipele, kartona, obojenog papira i sl. Ove igre stvaraju posebnu podlogu za sticanje početnih znanja iz umjetnosti, muzike i nauke a korisne su i u usavršavanju motoričkih vještina.

Igre prilagođene uzrastu djeteta

Kako dijete raste, sa njim “rastu” i igre. One postaju sve zahtjevnije i teže dok vremenom dijete potpuno ne izgubi interes za neku od igara u kojoj je do tada uživalo.

Najčešće igre i igračke kojima se igraju djeca od tri do pet godina jesu različite igre-imitacije pri čemu se djeca “pretvaraju” u ljude, automobile, životinje i sl. U ovom periodu djeca se igraju uglavnom sama, istražujući prostor u kući, a nešto kasnije ona počinju da se igraju i van kuće i tada sklapaju prva prijateljstva. Idealne, za ovaj uzrast, jesu različite bojanke, puzzle, kolaž-papir, slagalice, plastelin, vodene i voštane boje, te jednostavnije forme društvenih igara.

U uzrastu 5-8 godina aktuelne su sve dobro poznate društvene igre, naravno u prostijem obliku, uz to da u ovom uzrastu raste interes za lutke kod djevojčica, odnosno za automobile kod dječaka. U ovom periodu još uvijek postoji i mnoštvo zajedničkih igara a posebno se preporučuju konstruktivne igre tj. igre raznim priborima npr. različitim alatkama, ljekarskim priborom, a preporučljivi su i blokovi na uklapanje, razne matematičke igre i sl.

Takođe, nezaobilazne su i igre koje razvijaju motoričke sposobnosti, a putem igre može da se započne i rad na čitanju, pisanju, matematičkim problemima, kao i upoznavanje sa prirodnim i društvenim naukama.
Poslije osme godine djeca pokazuju bitne razlike u interesovanjima za pojedine igre i obično se odlučuju za neku od popularnijih igara koje igraju svi njegovi vršnjaci. U ovom uzrastu budi se kreativnost i djeca počinju da sklapaju i pri tom ona pokušavaju da stvore nešto: obično se radi o nečemu što ima važnu ulogu u djetetovom životu.

Kako dijete odrasta, vremena za igru je sve manje i ono se sve više okreće školi i drugim obavezama, a neka djeca veoma rano potpuno prestaju da se igraju, bar onim klasičnim igrama. Razvijaju se kod djece i neki drugi interesi, poput želje za sportskim aktivnostima, plesom, muzikom. Složenost stvaralačkih igara i dalje raste sa posebnim naglaskom na uvježbavanju spretnosti, koncentracije i mišljenja.

Svakako treba pomenuti da u novije vrijeme sve veću pažnju i predškolske i školske djece zaokupljaju kompjuterske video igre često neprikladnog sadržaja koje, u djetetovom nastojanju da se poistoveti sa glavnim junakom, mogu kod njega da pobude agresivnost i nasilje.

O tome koliko vremena dijete u prosjeku treba da provodi ispred monitora i kakvim će se igricama igrati, trebalo bi da odlučuju roditelji, strogo vodeći računa o kvalitetu novih informacija koje će djetetu ovim putem biti dostupne.

Ljubav prema knjigama

Nekada, dok televizija i računari nisu bili tako “važan” dio dječje zabave, kupovale su se slikovnice, knjige, enciklopedije i ostala literatura primjerena djeci. Bilo bi lijepo kada bi roditelji od malih nogu počeli da navikavaju dijete na druženje sa knjigom.

U početku, dok je dijete sasvim malo, dobro će doći slikovnice na kojima će dijete moći da prepoznaje razne životinje, drveće, voće, povrće i drugo. Kasnije, kada pomalo nauči da čita, može da se zabavi čitanjem dječjih pjesmica i kraćih priča.

Niko ne kaže da video igrice nemaju i svoju dobru stranu, ali ne smiju da postanu jedina i osnovna zabava za dijete. Pored toga, dok sjedi za računarom, dijete nema kontakta sa ostalim članovima porodice.

Ono što je veoma važno i ne smije se zanemariti jeste činjenica da djeca koja se od ranog djetinjstva naviknu na knjige, kasnije mnogo lakše savladavaju gradivo u školi i pružaju manji otpor ka čitanju lekcija iz knjige.

Autor: Life Content