Ljepota, zdravlje, sreća…

Uzajamno povezani, dakako!

Jao, zašto ti pogrešno govoriš svim onim ženama da je super biti lijepa, zgodna…“, osula je jedna moja prijateljica paljbu na mene. Nisam ni pokušao da se branim jer je napad neosnovan iz više razloga.

Prvo – tačno je da je dobro biti lijep i zgodan. Kao što je bolje biti bogat nego siromašan, sit nego gladan a drugo – ja nikad nisam rekao da je to što si lijepa i zgodna završen posao. Lijepa si, sjedi dolje, uživaj! Nije tako.

E, sad… to što većina lijepih i zgodnih žena tako doživljava svoj „talenat“ ja uopšte nisam kriv. Naprotiv! Ja sam samo možda imao maaaalo razumijevanja za to što ljepotice nisu stigle da se izgrade u drugim pravcima i dimenzijama jer smo zaključili da je nadudženost cjelodnevni posao. Dakle, za nesreću ljepotica uglavnom su krive one same jer im se linija manjeg otpora još davno jako dopala pa ne silaze sa nje. I kukaju!

One koje su više dobile na tacni, trebalo bi da imaju obavezu da više ostalog vremena posvete „nadgradnji“. Isto tako, one koje su malo previše otišle u „netjelesno“ mogu maaalo da se vrate pred neku površinu koja omogućava odraz.

Nikad ne bih ni želio da su svi prelijepi. Više bih volio da su svi pametni, ali ono što bih najviše volio, a još nekako mu i dođe najrealnije, je da se te dvije stvari ne posmatraju kao međusobno isključive.