Tihe pljačke koje ne primjećujemo

Plaća se sve: od uniformi konobara do činjenice da ste viđeni na dobrom mjestu i da se, makar na tren, osjećate kao dio „više klase”. Cijeli život radimo za simbole statusa i sujete. Pritom se uopšte ne pitamo zašto nešto toliko košta!

Osim ako niste bezobrazno bogati i bahati, vjerovatno ste primijetili da neke stvari koštaju mnogo više nego što zaista vrijede. Ipak, nastavljamo da ih plaćamo. Izdvajamo 10 “najbezobraznijih“ tihih pljački čije smo žrtve svakog dana.

1 Kokice na ulici i u bioskopu
Počnimo od benignog. Koliko košta kukuruz kokičar ili pak kokice kada ih kupite u prodavnici? Malo! Naravno, jeftine su zato što zapravo kada jedete kokice, vi jedete – vazduh. Vazduh okružen tananom opnom lagane bijele pjene, sa malo kalorija. Ali, kada se nađete na ulici ili u bioskopu, kesa kokica vas može koštati 3 KM, koliko i kesica čipsa, parče pice, 100 g kvalitetne čokolade ili nešto drugo mnogo hranljivije i “konkretnije”. Niko ne zna zašto, ali iz nekog bizarnog razloga, šetači kroz grad i posjetioci bioskopa kao da uživaju kada daju ovu ne tako malu sumu novca za nekoliko grama i kalorija ničega. Štos je u sljedećem: dok gledate svoj omiljeni film ili šetkate kroz grad, kokice su idealan saputnik, jer su vam stalno u ustima i čine ih “zaposlenima”, a od svog tog žvaćkanja nećete dobiti na težini. Ali, ipak… Prosječna zarada prodavaca kokica, imajuci u vidu da ih kupuju na veliko, ili da ih sami prave od kukuruza, jeste astronomskih 1275 posto! Kesice kokica su zaista “zlatna koka”.

2 Čestitke
Ne mislimo na obične razglednice, mislimo na sjajne komade kartonskog papira presavijenog napola. Otkad to presavijeni papir formata A5 ili A4 košta 3, 4, 5 KM, pa sve i sa štampom? Pa, toliko košta i jedan časopis od stotinak strana u boji, poput ovoga koji držite u rukama! Ali, kada se neko dosjeti da stavi sličicu slatkog mačeta ili nekog crtanog junaka u komičnoj pozi, sa duhovito napisanom porukom, dobijamo neodoljiv proizvod i niko se ne pita zašto to toliko košta. Ako uzmemo da je cijena papira, štampe i ideje znatna, ipak je dobit na jednoj čestitki za onoga ko je pravi oko 200 posto.

3 Luksuzne hotelske sobe
Šta uopšte čini jednu hotelsku sobu? Obično ljudi kažu: to je mjesto gdje ću da prenoćim, da se istuširam i da se odmorim. To su četiri zida, krevet, kupatilo, ormari, ogledalo… Ali, kako to neka četiri zida vrijede 10 eura, a neka druga četiri zida 200 ili 2.000 eura? Zašto ponekad plaćamo 300 eura noćenje u hotelu od pet zvjezdica, sa 50 kanala na TV-u koje i ne pogledamo i ne razumijemo, sa čokoladicama ili voćem na policama koje ne pojedemo, mini-barovima, saunama i masažama koje se naplaćuju, povrh svega?! Ima lijepe krevete koji su ekstraudobni? Pa, osim ako nisu ekstraneudobni, uglavnom vrijeme na njima provedemo spavajući, pa ih nismo svjesni najveći dio vremena. Dakle, osim prestiža i kratkotrajnog uživanja u luksuzu, nema razloga da za hotele dajemo toliki novac, kojim bismo mogli da opremimo cijeli stan u maniru te iste hotelske sobe.

4 Hrana u restoranima
Slično je i sa restoranima i hranom u njima: neka jela, savršeno dizajnirana, poslužena u savršenom ambijentu platićete koliko i dobar komad odjeće. Plaća se sve: od uniformi konobara do činjenice da ste viđeni na dobrom mjestu i da se, makar na tren, osjećate kao dio “više klase”. Ali, postoji i kontratrend, kojim pokušava da se zaustavi pljačka. U Velikoj Britaniji i SAD otvaraju se “podzemni restorani”, koji se zovu “supper clubs” i imaju za cilj da “prozru” ovaj mehanizam precijenjene restoranske hrane. Kako rade? “Podzemni restoran” nije pod zemljom, ali nije legalan: to je jednostavno nečija kuća, u kojoj domaćin kuha i služi goste, a vi mu plaćate kao u restoranu. “Plaćao sam ranije 15 puta veću sumu za jelo koje je 15 puta bezukusnije”, rekao je jedan od posjetilaca “tajnih restorana” po izlasku sa večere.

5 Cartridge
Revolucija u proizvodnji jeftinih skenera i štampača samo je prividna. Možete kupiti iznenađujuće jeftin ink-jet štampač u boji u lokalnoj prodavnici hardwarea, ali nemojte tako brzo organizovati žurku da to proslavite. Pljačka tek slijedi. Kompanije koje prave štampače ne zarađuju novac na mašinama (štampačima), već na – mastilu! Tokom radnog vijeka vašeg štampača, vjerovatno ćete platiti više od 500 posto cijene štampača za – cartridge i njihovo punjenje. Što dobiješ na mostu, izgubiš na ćupriji. Navlačenje mušterija nalik na kupovinu na rate: dajete veliki novac, a da i ne primijetite to.

6 (Pre)skupi automobili!
Zar vozila ne služe da bi se stiglo bezbjedno od tačke A do tačke B? Zašto davati ušteđevinu od 20.000 ili 50.000 eura, koja vam, uzgred budi rečeno, može omogućiti da obiđete skoro cijeli svijet? Pa opet, marke su neodoljivo privlačne! Jasno nam je da Fiat Punto ili Dacia Logan mogu da koštaju 7.000 eura, jer jedna mašina i može da vrijedi toliko, kada se sabere materijal i rad. Ali, šta čini jedan auto od 50.000 eura toliko skupim? Nedavno su Indijci izbacili na tržište model Tata Nano koji košta oko 2.000 eura – idealan za gradsku vožnju. I po cijeni koja je, po našem mišljenju, sasvim moralna. Istina je da jeftina kola uopšte nisu toliko lošija od skupih. Osim ako ne želite da živite u automobilu.

7 Odjeća za djecu
A zašto je odjeća za djecu, koja ima sigurno u sebi drastično manju količinu materijala nego ona za odrasle, podjednako skupa kao i odjeća za njihove mame i tate? Ovu misteriju nije mogao da riješi ni Arthur Clarke… Jednostavno, toliko volimo svoju djecu i želimo da ih vidimo lijepo obučene, da nam podvaljuju mikroodjeću po tri ili četiri puta većoj cijeni od stvarne. Ili je, možda, šivenje malih odjevnih predmeta mnogo teže, komplikovanije? Pretvaraćemo se da vjerujemo da u tom grmu leži zec.

8 Biznis-klasa u avionima
Čitamo na web-sajtovima i u oglasima bombastične naslove ovakve sadržine: “Specijalna ponuda! U biznis klasi od Sarajeva do Beča/Pariza/ Stokholma… (dodajte sami destinaciju) za samo… 586 eura!” Molim? Da li je neko voljan da objasni u čemu se boravak od dva ili tri sata u nabijenoj čeličnoj ptici na 9.000 metara razlikuje od leta u običnoj, ekonomskoj klasi? Po većem razmaku između sjedišta? Boljim jelima? Viskiju i neograničenom piću? Sjedištima koja se spuštaju? Sve je to lijepo, ali za dva sata nije moguće ozbiljnije se okoristiti, kako kaže ekonomska teorija, ni o jednu ponudu od svih ovih gore navedenih. Koliko viskija možete popiti da se ne napijete instant brzinom za dva sata? Koliko vam je bitno jelo kada jedva čekate da uživate u gastronomskim dražima države u koju putujete? Da li ćete stići da se izležavate? Sve bi ovo bilo malo prihvatljivije da je riječ o noćnom interkontinentalnom putovanju, gdje biste mogli da se izvalite i spavate, a da vam neko pušta filmove i muziku, donosi grickalice i viski prije spavanja.

9 Ekonomska klasa u avionima
Inače, ni proračun ekonomske klase u avio-industriji nije niti pošten, niti jasan. Kako tumačite da ćete kupiti kartu za 100 eura ako je avion još prazan, a za 500 eura ako je avion skoro pun, pa makar ta dva sjedišta bila i – jedno pored drugog? U autobusu i vozu je jasno, svako sjedište vrijedi recimo 30 KM na liniji Sarajevo-Banjaluka i to je to. Dok se ne prodaju sve sjedišta. Ako je navala, pošalje se još vozila i gotova priča. A ovdje? Postoji jedna šaljiva priča koja kaže da kada bi moglo sve na svijetu da se prodaje kao avio-karte, nastao bi kompletni haos. Evo primjera: kada bi se farbe kupovale kao aviokarte, čovjek bi ušao u farbaru i zahtijevao kanticu farbe. “Molim vas, kanticu farbe”. “A za kad vam treba?”, pitao bi prodavac. “Pa, kupicu je sad, platiću je odmah”, odgovorio bi čovjek. “Ne pitam to, već kada mislite da farbate?”, pitao bi opet prodavac. “Kakve to veze ima? Hoću kantu farbe, pa ću farbati kad mi se ćefne: sutra, za četiri mjeseca, danas, sljedeće godine!”, uzrujao bi se kupac. “Ne, ima itekakve veze! Ako ćete da farbate danas, farba je 100 KM, a ako želite da farbate za šest mjeseci, onda je 10 KM!”, smisleno bi odgovorio prodavac. “Čekajte, je li to neka drugačija, bolja farba, koju mi nudite za farbanje kuće danas?”, preneražen bi bio nesuđeni farbar. “Ne, gospodine, to je ista farba.” Još jednom, ima li uopšte smisla određivanje cijena aviokarata?

10 Fancy satovi
Lijepo je što je neki tamo James Bond nosio neki skupocjeni sat, koji vrijedi kao omanji auto, ali zašto nam je potreban nepromočivi sat sa mehanizmom otpornim na atomsku bombu koji su napravili švicarski majstori iz porodične manufakture, kada je moguće kupiti odličan originalni sat od 100 eura koji pokazuje tačno vrijeme i radi na kvarcni mehanizam? Nisu li kineske radnje u kojima se nalaze “brendirani satovi” po cijeni od 70 KM pomalo ogoljele cijelu ovu industriju? Koji dio sata ja plaćam majstoru za njegov rad i materijal, a koji za njegov raskalašni život u Alpima? Ili plaćam preplaćenim menadžerima koji žive od snobizma “malih” ljudi? Ipak, slažemo se da je dedin sat od 5.555 eura fascinantna stvar koju vrijedi naslijediti i proslijediti unucima, ali em što je deda mogao da uloži pare u nešto konkretnije, em što je nošenje preskupog sata na ruci vječita opasnost za onoga ko ga nosi. Naročito na putovanjima. Ako vaši biznis partneri ne znaju dovoljno da cijene original, pljačkaši i džeparoši sigurno imaju mnogo istančanije oko za detalj!