Opraštanje onima koji su vas povrijedili neće učiniti da se osjećate bolje – evo zašto

Razmatramo zašto je ideja radikalnog opraštanja izuzetno toksična i opasna. Zašto opraštanje onima koji su vas povrijedili neće učiniti da se osjećate bolje?

U savremenom svijetu sposobnost opraštanja smatra se jednom od glavnih vrlina, o kojoj se gotovo nikada ne raspravlja. Često se tvrdi da opraštanje pozitivno utiče na zdravlje, unutrašnje stanje i opće blagostanje. Takve rasprave dolaze od poznatih ličnosti, pa čak i od psihologa. Međutim, ideja opraštanja nema nikakve stvarne veze ni sa naukom ni sa medicinom.

O tome kako postupati s onima koji su vas povrijedili i šta činiti s traumama iz prošlosti, za  govori Ekaterina Tur, doktorica, psihosomatologinja i autorica knjige Psihosomatika dječijih trauma.

Opraštanje onima koji su vas povrijedili pod svaku cijenu: Gdje je greška?

Sve tvrdnje da nećete moći normalno živjeti bez opraštanja samo su prisilni koraci koji vjerovatno neće donijeti korist. U osnovi, takvi pritisci na osjećaje krivice i stida predstavljaju neetičke metode koje potiskuju ličnost. Ne možete prisiliti nekoga da oprosti ili izrazi zahvalnost onima koji su ih povrijedili, niti smijete manipulisati njihovim bolnim iskustvima. Iza takvog pristupa stoji nesposobnost da se pravilno radi s emocionalnim traumama.

Neznanje i upornost nekih “stručnjaka” često dovode do toga da njihovi klijenti doživljavaju dodatne povrede s negativnim posljedicama. Psihološko i fizičko stanje osobe zahtijeva pažljiv pristup, jer u suprotnom, dugotrajna nervna napetost može dovesti do različitih bolesti.

Oproštaj pod prisilom: koje su posljedice

Kada je oproštaj nametnut spolja, istinska osjećanja potiskuju se duboko u podsvijest. Naučna istraživanja pokazuju da je oproštaj pod pritiskom opasna praksa koja može dovesti do pogoršanja mentalnog zdravlja, ograničava slobodu izbora i smanjuje šanse za dalji emocionalni razvoj.

Osim toga, ne smije se zanemariti utjecaj društva. Mnogi osjećaju obavezu da svima opraštaju zbog normi koje su usađene u porodici ili društvenom okruženju. Takve norme često primoravaju ljude da ostaju u toksičnim sredinama i da nastavljaju trpjeti bol.

Oproštaj često postaje alat za manipulaciju, kada se od osobe doslovno zahtijeva da pokaže velikodušnost protiv svoje volje. Ako niste spremni da se pomirite s povredom, ali vas na to prisiljavaju, takav čin nasilja vodi ka novoj traumi. To može izazvati unutrašnji konflikt i čak dovesti do razvoja psihosomatskih poremećaja.

Kako izbjeći toksičan utjecaj povezan s idejom oproštaja

Profesionalci u oblasti mentalnog zdravlja snose odgovornost za dobrobit svojih klijenata. Zato moraju pažljivo birati metode terapije i imati na umu da su njihovi pacijenti živa bića sa složenim emotivnim iskustvima.

Ako vam tokom savjetovanja psiholog kaže da morate oprostiti nekome ko vas je povrijedio, to je jasan znak da bi trebalo potražiti drugog stručnjaka. Takav savjet je signal neprofesionalizma i potencijalne manipulacije.

Isto tako, ako vam na nekom treningu predlažu da se bavite praksama koje vas emocionalno uznemiravaju i izazivaju unutrašnji otpor, slobodno ih odbijte.

Opraštanje onima koji su vas povrijedili: Oprez prema pseudo-psihološkim praksama

Danas je ključno razlikovati stručne psihološke metode od različitih pseudo-naučnih učenja koja često imitiraju prave terapijske pristupe. Ezoteričari i prevaranti, skriveni iza maske profesionalaca, često nameću oproštaj kao jedino rješenje. Zašto? Zato što nemaju znanje o drugim tehnikama.

Njihova praksa je lišena profesionalne etike i moralnih pravila, a njihov pristup komunikaciji s klijentima često je manipulativan. Takvi “stručnjaci” nude brz i površan trik — oproštaj — koji zapravo šteti i dodatno traumatizira.

Šta raditi sa emocionalnim povredama s aspekta zdravog razuma

U terapiji se koriste određene tehnike koje pomažu normalizaciji stanja. Ključno je naučiti kako se distancirati od vanjskih faktora na koje ne možete uticati – oni ne bi trebalo da izazivaju vašu pažnju. Fokus treba biti na vašim unutrašnjim osjećanjima, mislima, sjećanjima i fizičkim reakcijama.

Za razliku od psihoemocionalne sfere, tijelo doživljava povrede u sadašnjem trenutku, ne razlikujući prošlost od sadašnjosti. Svaki put kada se prisjetite negativnih trenutaka, vaše tijelo ponovo doživljava stres.

Zato je važno koristiti tehnike samorefleksije i introspekcije. Ove metode pomažu da posmatrate svoje misli i aktivno ih kontrolišete.

Ključ je odvojiti se od bolnog događaja kako bi prestao da utječe na vas kroz sjećanja i osjećaje. Na taj način ćete naučiti kako unijeti mir i harmoniju u svoj unutrašnji svijet, eliminisati ono što vas opterećuje i iritira.

Cilj je ne nositi sa sobom stare emocionalne povrede, već raditi na obnavljanju unutrašnje ravnoteže, izbjegavajući stalno vraćanje u prošlost. Treba razumjeti da postoji ogromna razlika između oproštaja i distanciranja od problema, te da je to proces pun izazova koji treba savladati.

Oproštaj i duhovna inteligencija

Oproštaj nije povezan sa psihologijom, psihosomatikom niti psihoterapijom. Svako ima pravo da sam odluči kako će se odnositi prema onima koji su mu nanijeli bol. Niko ne bi smio da vas prisiljava na oproštaj! Ovaj čin može se ostvariti samo u okviru duhovnog razvoja, što podrazumijeva oslobađanje od negativnih emocija kroz dubok proces iscjeljenja za koji je potrebno biti spreman.

Duhovna inteligencija je sposobnost pronalaženja smisla u životu i težnja ka samorazvoju. Ona omogućava šire sagledavanje svijeta, razvijanje empatije i poštovanje prema drugima. Ovo je harmonija sa sobom i svijetom u svim njegovim aspektima. Jedno pravilo je jasno: svako se svojom duhovnošću bavi samostalno, bez medicinske pomoći.

Profesionalne metode rada s povredama

Stručnjaci bi trebalo da izbjegavaju destruktivnu praksu prisilnog oproštaja, koja je neprihvatljiva u radu s pacijentima. Fokus bi trebao biti na očuvanju unutrašnje stabilnosti pacijenta i uklanjanju emocionalne napetosti. Važno je istražiti prošlo iskustvo osobe i raditi na smanjenju anksioznosti. U prvi plan dolazi upravljanje mislima i stavovima kako bi se ličnost odvojila od traumatične situacije, povreda i negativnosti.

Odluka koga i kada oprostiti uvijek mora biti individualna. Niko – ni prijatelji, ni porodica, ni mentori – ne bi smio zahtijevati takav čin od vas. Posebno je neprihvatljivo kada se to dešava tokom terapijskih sesija, čak i ako vam obećavaju materijalne ili zdravstvene koristi zauzvrat.

Najbolje je slušati sebe, svoj razum i tijelo, razvijati vještinu upravljanja mislima i redovno se odmarati od vanjske vreve. Kroz unutrašnji dijalog, možete dublje razumjeti sebe, prihvatiti prošlost i donijeti odluke koje će vam donijeti mir.

Oproštaj kao lični čin

Oproštaj je lični čin koji ne bi trebalo da bude pod uticajem spoljašnjih faktora. To je proces koji se odvija u intimnom susretu sa sobom, vlastitom prošlošću i budućnošću. Ovaj put morate preći sami, kako biste postigli stanje svjesnosti i unutrašnjeg mira.