Ayça Varlıer: Glumica koja je očarala mnoge muškarce

Ayça Varlıer koju imamo prilike gledati u popularnoj seriji „Jesen“ koja se emituje na OBN televiziji od ponedjeljka do petka u 20 sati, glumačku akademiju uporedo je završavala s muzičkom. Sada je prisutna na oba područja. 

I ako ste glumili u seriji „Gumuš“ pobrali simpatije velikog broja gledalaca ipak serija „Jesen“ vam je donijela dosta veću slavu a na istoku ste postali jedna od najpopularnijih glumica…

“Jesen” je popularana, jer je u pitanju priča u kojoj se svako od nas može pronaći, naravno na različit način. Nakon što se počela prikazivati ​​u arapskim zemljama dobila je mnogo pažnje. Serija je i u Arabiji dočekana s velikim zanimanjem. Publika nas je voljela toliko da je čak i jedan magazin odlučio da me pokrije. Naravno u fotošopu.(smijeh)

Šta ih je po tvom mišljenju toliko opčinilo?
Niz porodičnih odnosa i tradicije na moderan način je prikazan gledaocima. „Jesen“ je vrlo realna priča koja je dočarana u seriji, i gledaoci su to usvojili. Ova televizijska serija je i u turskoj bila veoma gledana.

Emitovanje serije u Egiptu izazvalo je različite komentare a bilo je i tužbi, kako komentarišete te činjenice?
Serija je sedam dana u sedmici prikazivana i naravno, i na život običnih građana ima uticaja. Ljudi se identifikuju s likovima koje vide na televiziji. Iluzija da ono što vide na televiziji utiče na njihove živote. Uostalom, oni žive u okviru određenih zabrana i vjerskih propisima, oni ne mogu učiniti ono što oni žele da rade, žele oponašati. U seriji, ljubavna priča je na vrlo realan način prikazana.

Gluma i muzika su vaša strast, kako i kada je sve počelo?
S muzikom sam povezana još od ranog djetinjstva. Mama je bila balerina, a otac svirao gitaru. Tako da sam odrastala uz dosta muzike u kući, ali sam ipak najviše zahvaljujući mami prošla sve te faze, scena, pozorište… Sa 16 godina sam ušla u program razmjene učenika i otišla sam za Ameriku. Tamo sam završila srednju školu. Nakon toga sam otišla na konzervatorij Hartt a na univerzitetu Harvard sam završila umjetniost, nakon toga sam otputovala u Moskvu gdje sam pohađala umjetničku školu a glumu sam studirala na kraljevskoj akademiji. Godine 2003. godine poslije terorističkih napada 11. septembra u SAD-u, nisam mogla dobiti radnu dozvolu, te sam se vratila u Tursku. Nažalost zbog tih napada mnogi ljudi poput mene su bili prisiljeni da se vrate. Po povratku nakon nekog vremena sam počela raditi kao solista. Tako je započela moja profesionalna karijera u Turskoj. Istanbul State Opera i Balet organizovali su “West Side Story” gdje sam igrala dvije sezone u ulozi Anite. S jedne strane sam radila na snimanju serije. Tako je započeo intenzivan tempo u mom životu. 

Sa 16 godina ste otišli u Ameriku zbog muzičke nadogradnje, zašto Amerika?
Prednost sam dala SAD-u iz razloga što je to stvarno dobar muzički prostor, koji mi ovdje baš i nemamo, kada je riječ o napretku.

Nikada niste razdvajali pjevanje i glumu. Na kraju školovali ste se za obe profesije…
Da, od samog početka sam htjela napraviti nešto u oba polja. Osjećam se vrlo blizu i jednog i drugog. Kada sam došla u Tursku, htjela sam odmah snimiti album, ali nisam. Htjela sam da me upozna moja okolina. 
Stojim čvrsto na zemlji i veoma mi je važno da uradim nešto što će biti trajno. 

Da su vam roditelji bili advokati ili doktori, da li biste se opet odlučili za glumu i muziku?
Naravno, jer to nema veze s poslovima i životnim ciljevima roditelja. Doprinijelo jeste što sam odrasla u muzičkom okruženju, ali to je moja odluka i ne bih je mijenjala čime god da su se roditelji bavili. Sebe vidim u tome i ne mogu protiv toga.

Ko radi vaše pjesme?
Tekstove pišu drugi, dok muziku dosta radim sama. Time se bavim već dugo, ali ipak mislim da još nisam dorasla pisanju pjesama.

Šta znači naziv vašeg prvog albuma „Elif“?
Pa “Elif” je moje srednje ime, a kako to vidim kao svoj album odlučila sam da ga tako nazovemo.

Vaš stav, glas, muzika i izgled imaju tu zapadnjačku notu, da li ste se bojali kako će to biti prihvaćeno?
Ne, nikada nisam tako razmišljala. Kada radim, prvo idem srcem i radim ono što zaista volim. Ukoliko je sve to iz ljubavi, vi publici onda to i prenesete i oni će prihvatiti. I kada dajete sebe u poslu i svoju dušu, a iza toga još stoje godine rada, dobijete definitivno i zauzvrat. Svakako se danas dosta toga mijenja, pa su i različiti stilovi prihvaćeni.

Vidite li se za 10 godina, koji vam je cilj?
Naravno da vidim i tu su i dalje muzika i gluma. One su moj cijeli život i jedna bez druge ne idu. Nadam se da ću i nastaviti kao do sada, a ono što posebno želim jeste držati koncerte i pjevati po cijelom svijetu.