DA LI STE SUVIŠE KISELI?

Američki nutricionista Theodore A. Baroody, koji se bavi i različitim vidovima alternativne medicine, prije nekoliko godina napisao je knjigu koja je mnoge uplašila, ali i navela da se dobro zamisle nad svojim načinom života i ishrane. Veoma dramatičnim naslovom Alkalizirajte ili umrite (Alkalize or die) autor je želio da skrene pažnju na prevelike količine otpadnih kiselina koje se stvaraju i deponuju u organizmu modernog čovjeka, a koje su, po njegovom mišljenju, glavni krivac brojnih bolesti. Zbog toga on predlaže odgovarajuće prehrambene i životne navike čijim se usvajanjem može postići idealna kiselo-bazna ravnoteža u tijelu.

 

Malo podsjećanje na lekcije iz hemije: Baznost i kiselost supstanci utvrđuju se pomoću pH vrijednosti (koncentracije jona vodonika). Pritom se mjeri koncentracija hidroksidnih jona (OH), koji daju pH vrijednosti veće od 7 i baznu reakciju, odnosno koncentracija jona vodonika (H), koji daju pH vrijednosti manje od 7 i kiselu reakciju. Ali kakvu ulogu imaju baze i kiseline u tijelu? Daju li ili uzimaju energiju?

Reakcija u kojoj nastaju baze podrazumijeva svaku hemijsku promjenu u tijelu zbog koje se njegova energija povećava, a urin postaje bazan. A reakcija u kojoj nastaju kiseline podrazumijeva svaku hemijsku promjenu zbog koje se energija tijela smanjuje, a urin postaje kiseo. Svi organi u ljudskom organizmu funkcionišu normalno samo onda kada su količine baznih i kiselih supstanci u tijelu u pravoj ravnoteži. Npr. već i blago kisela krv može prouzrokovati niz problema, ne samo

u srcu već i u bubrezima, plućima, jetri. Sva hrana nakon prelaska iz gastrointestinalnog trakta prvo dolazi u jetru. Zbog toga je opterećenost jetre veća ukoliko otpadne kiseline neprestano kruže po krvi.

 

Tjelesne tečnosti stalno prolaze kroz tkiva i odnose suvišne količine otpadnih kiselina. Upravo zbog toga možemo izmjeriti baznost i kiselost tjelesnih tečnosti (krv, limfa, urin, pljuvačka), ali ne i stanje u tkivima (koža, različiti organi, žlijezde, mišići…). Otpadne kiseline koje tijelo ne može da izluči ponovo se upijaju iz debelog crijeva i preko jetre dalje šalju u krvotok i odlažu u tkivima. Mogu ih neutralizovati

jedino bazne zalihe u organizmu (prije svega natrijum-bikarbonat), ali njih tijelo nema u neograničenim količinama. Zbog toga je važno ishranom unositi namirnice koje će stvarati baznu reakciju i tako održavati potrebnu kiselobaznu ravnotežu. Pritom je važno pridržavati se pravila 80:20, tj. unositi 80 posto namirnica koje stvaraju baznost i 20 posto namirnica koje stvaraju kiselost (pogledaj listu). Majka priroda je veoma mudra i uvijek nam nudi upravo onu hranu koja nam je potrebna. Tako na arktičkim područjima nalazimo hranu životinjskog porijekla, koja zadovoljava čovjekovu potrebu za kiselinama (meso, pri čijem varenju nastaju kiseline, sporo se vari i grije organizam), dok u saharskim predjelima uspijevaju npr. datule tj. urme, koje stvaraju baznu reakciju i imaju učinak rashlađivanja.

 

Za zdravu ishranu važno je konzumirati što više svježe i neprerađene hrane, jer nam enzimi koje ona sadrži omogućuju da je lako svarimo. Ako kuhanjem uništimo enzime iz namirnica, njihovu ulogu moraju da preuzmu enzimi iz našeg tijela, čije su

zalihe ipak ograničene. Poželjno je da ishrana bude sastavljena od 75 posto svježe, neprerađene hrane i 25 posto kuhanih namirnica. Pritom treba izbjegavati namirnice koje stvaraju kiselost u organizmu, kao što su prerađena, vitaminizirana, konzervirana hrana sa aditivima, meso, mliječni proizvodi, pšenica, jaja… Voće i povrće, koji uzrokuju umjerenu kiselost, ne smiju se konzumirati istovremeno, jer se svježe voće u tankom crijevu brzo razgrađuje (najviše 90 minuta), dok varenje nekih vrsta povrća traje i do tri sata. Voće takođe ne bi trebalo kombinovati ni sa skrobnim namirnicama. Ako npr. smokve, grožđice, banane, suhe šljive konzumirate sa žitaricama, doći će do fermentacije u želucu i povećane kiselosti. Skrob se, sa druge strane, izvrsno slaže sa povrćem (pri čemu stvara umjereno kiselu reakciju), zbog čega su veoma preporučljive kombinacije riže ili krompira sa kuhanim brokolijem, mrkvom ili crvenim lukom. Ali nipošto ne treba kombinovati dvije skrobne namirnice u istom obroku, kao npr. rižu i krompir, niti skrob sa bjelančevinama. Obrok sa hljebom  i mesom ili sa mesom i krompirom nikako nije odgovarajući jer stvara kiselu reakciju.

Naime, prilikom varenja bjelančevina izlučuje se sona kiselina, koju skrob neutrališe i time se njegova razgradnja znatno usporava. Skrob i bjelančevine nesvareni se zadržavaju u želucu i crijevima dok ne počne proces truljenja, pri čemu raste kiselost, što pogoduje razvoju bakterija. Enzimi pepsin i renin u želucu uzrokuju koagulaciju mliječnih bjelančevina. Poteškoće nastaju ako u isto vrijeme konzumirate i druge namirnice, kao što su žitarice, pahuljice ili skrobne namirnice, jer se mlijeko u tom slučaju ne vari. Koagulisane mliječne bjelančevine slijepe se sa ostalom hranom i sprečavaju dodir sa želudačnim sokovima. Cjelokupni sadržaj želuca potom počne da truli, zbog čega se razvija kiselost.

 

Kalcijum je jedan od najvažnijih minerala za stvaranje baznosti. Ljudsko tijelo sadrži čak 2% kalcijuma ili prosječno 1,2 kg. Ovaj mineral pozitivno utiče na brojne tjelesne funkcije upravo zbog toga što izvrsno reguliše kiselobaznu ravnotežu u svim tjelesnim tečnostima. Krv je u uspostavljanju te ravnoteže najvažnija i zato se tijelo brine da krv ima pH vrijednost 7,4, čak i na štetu drugih tjelesnih tečnosti. Ako bi krv imala pH 6,0, bila bi kisela, ne bismo imali dovoljno kiseonika i nastupila bi smrt. Zato se tijelo brani na taj način što crpi kalcijum iz kostiju i tako reguliše sopstvenu pH vrijednost. A upravo je to uzrok mnogih bolesti. Za unošenje dodatnih količina kalcijuma (jer konzumiranjem povrća ne možemo obezbijediti dovoljnu količinu)  preporučljivo je uzimati prirodne proizvode bez ikakvih dodataka, kao što je npr. koralni kalcijum u prahu.

 

 

 

 

Da biste mogli da vodite računa o baznosti svog organizma, neophodno je da znate pH vrijednosti hrane koju konzumirate. Tako npr. negativan učinak konzumiranja  govedine, koja ima pH vrijednost 0,5 i stvara vrlo jaku kiselost, možete neutralizovati istog dana ako pojedete dinju (pH vrijednost 7,0), koja stvara jaku bazu. Navedene pH vrijednosti namirnica odnose se na biološki proizvedenu hranu, svježe proizvode i pravilno pripremljenu hranu. Imajte na umu da kuhanjem i zamrzavanjem pH vrijednost hrane opada za 0,5, a konzerviranjem za 1.

 

 

 

 

TOP

SAVJETI

 

Jedite samo kada ste gladni.

 

Pripremajte jednostavne obroke – dovoljne su tri-četiri namirnice.

 

Ne koristite teške biljne masti.

 

Neka hrana bude sobne temperature.

 

Sočnu hranu jedite prije suhe hrane.

 

Sirovu hranu jedite prije kuhane hrane.

 

Ljeti konzumirajte više sirove hrane.

 

Izbjegavajte prerađenu hranu i zaslađivače (bijeli hljeb, bijelu rižu, bijeli šećer, itd.)

 

Svaki zalogaj sažvaćite od 25 do 50 puta, jer žvakanje podstiče izlučivanje pljuvačke,

koja sadrži enzim ptijalin koji stvara baznu reakciju. Hrana koja je dobro prožvakana lakše se vari i u tijelu stvara veću baznost. Npr. ako smeđu rižu, koja inače uzrokuje kiselost, sažvaćete sto puta, na kraju će imati baznu reakciju.

 

Između obroka u toku dana popijte šest do osam čaša vode.

 

Budite umjereni. Nemojte se prejedati, zapravo, trebalo bi da ustanete od stola i prestanete sa jelom i prije nego što se zasitite.