Uhvatite se u koštac s tamnom stranom “bijelih” namirnica

Vrijeme je da se uhvatite u koštac s tamnom stranom “bijelih” namirnica i iz ishrane izbacite sve one koje loše utiču na izgled, ali i zdravlje.

“Moram nešto da pojedem!” Ovu rečenicu sigurno svakodnevno slušate od kolega i prijatelja (a vjerovatno je i sami izgovarate), obično u isto vrijeme (oko 11, 16 i 22 sata), u periodu kada po pravilu ne bi trebalo da budemo gladni. Upravo ta rečenica nagovještava “napad” na grickalice i slatkiše koji će uslijediti.

Scena u kojoj ubrzano jurite ka kuhinji da biste pojeli nešto slatko u prvi mah možda djeluje smiješno, ali ipak, s druge strane, morate priznati da to i nije tako. Sposobnost da se koncentrišete u tom trenutku je ograničena, a svako znanje o pravilnoj ishrani pada u vodu pred nagonom za konzumiranjem hrane. Skoro da čujete kako vas dozivaju svi ti delikatesi koje želite da pojedete.

I da pogodimo: upravo ta ukusna jela obično su slatkiši.

Zbog čega je tako teško odreći se slatkiša?

Iako živimo u razvijenom svijetu i svakodnevno smo izloženi informacijama o pravilnoj ishrani, i dalje jedemo previše šećera. Prema istraživanju centra American Heart Association, u današnje vrijeme unos šećera trebalo bi smanjiti za 70 posto da bi to ušlo u okvire zdrave ishrane. I iako veoma dobro znamo da šećer nije zdrav, teško nam je da ga se odreknemo.

Da razjasnimo, to nema nikakve veze sa slabim karakterom. Našli ste se zarobljeni u jednom začaranom krugu, u kom organizam očajnički pokušava da reguliše količinu šećera u krvi. Kada konzumirate šećer, vaš organizam velikom brzinom jednostavne ugljene hidrate pretvara u glukozu i skladišti je u vašem krvotoku.

Glukoza je energija, a količina koja se stvori u organizmu prilikom uobičajenog unosa šećera trebaće vam jedino ako ste planirali da istrčite maraton. Pankreas tada luči insulin kako bi ćelijama naložio da apsorbuju višak glukoze, i na taj način ona se skladišti kao mast. Glukoza je na taj način nestala iz krvotoka, ali količina šećera u krvi naglo pada i, dok organizam pokušava da povrati ravnotežu, javlja se još veća potreba za glukozom. A vaše tijelo veoma dobro zna da je njen najbliži izvor nešto slatko. I tako već poslije dva sata čeznete za slatkišima.

Kako šećer utiče na organizam?

Hraneći nagon, počinjete krug iznova i tako padate u zamku. Kada previše stimulišete ovaj prirodni proces, ćelije postaju otporne na djelovanje insulina i traže veće doze kako bi izazvale reakciju.

Nivo glukoze u krvi raste, što dovodi do niza simptoma, uključujući umor i depresiju, ali i do potencijalno ozbiljnih bolesti. Osim iznenadnog naleta energije, šećer ne donosi ništa dobro. On ne sadrži vitamine, minerale, proteine ili vlakna, tačnije, uopšte nema hranljivih vrijednosti. Njegov uticaj na naše tijelo i um je ništa drugo nego čista iluzija.

Kao što podstiče variranje nivoa šećera u krvi, on pravi darmar i u neurohemijskim procesima, tako što podstiče proizvodnju seratonina – hormona sreće, neurotransmitera koji prenosi pozitivan osjećaj zadovoljstva i opuštenosti. Istraživanje koje je sproveo američki psiholog i profesor Bart Hoebel pokazalo je da rafinisani šećer pokreće iste receptore zadovoljstva u mozgu kao i heroin.

Neka istraživanja pokazala su da kod onih koji žude za šećerom mogu da se primijete nadutost u licu, bubuljice i crvenilo kože, ali i česte promjene raspoloženja, kao i pad energetskog nivoa. Nakon povećanog unosa šećera, nagli pad nivoa glukoze u krvi može da dovede do toga da se osjećamo razdražljivo i letargično. I uvijek pokušavamo to da opravdamo tako što kažemo sebi da je to zbog toga što nismo spavali dobro.

Ako šećer izaziva truljenje zuba, a oni su najčvršće tkivo u našem tijelu, zamislite samo šta radi s mekim tkivom kao što su bubrezi. On remeti čitav hemijski sistem organizma, usporava varenje i slabi imunološki sistem. Na taj način otvaraju se vrata raznim bolestima, poput srčanih smetnji, dijabetesa i raka.

Dobro je poznato da šećer pravi probleme i na koži. Ona uslijed konzumiranja velike količine šećera izgleda masno, ten je beživotan, a česti su i problemi s aknama i nadutim podočnjacima. Kroz hemijsku reakciju koja se naziva glikacija, rafinisani šećer smanjuje proizvodnju novih molekula kolagena, proteinskih vlakana koja su zaslužna za čvrstinu kože. Ovo najčešće ne počinje da djeluje prije 35. godine, ali ako promijenite način ishrane kad vam je dvadeset, u četrdesetim ćete izgledati znatno bolje.

Izvor: elle.rs