Alisa Teletović: Umjetnost je dar koji moramo poštovati i cijeniti

Alisa je umjetnost diplomirala u Australiji gdje je gradila svoju umjetničku karijeru koja je trajala preko 17 godina

Od 2011. godine ponovo živi u BiH gdje nastavlja svoj umjetnički put. Za svoj rad kaže da je ekspresivna figurativna umjetnost koja se bavi sa sopstvenom životnom pričom u potrazi za identitetom pripadanja kroz intuitivno putovanje. Zanimalo nas je kako Alisa vidi novu zrelu fazu svoje umjetničke karijere koja joj je donijela brojne nagrade i priznanja.

Razgovarala: Aida Olević Maljević

Kako ste tokom studija izabrali za pravac ekspresivnu figurativnu umjetnost?

Počela sam slikati modern umjetnost sa 11 godina, a s 15 imala samostalnu izložbu. To se dešava 1988. u našoj tadašnjoj zemlji Jugoslaviji. Rečeno mi je da sam bila pravi talenat– najmlađa slikarka u Jugoslaviji. Nažalost, četiri godine nakon toga izbija rat. Tako da se moj slikarski početak nije nešto posebno obilježio niti mu je tad iko mogao posvetiti značaj. Prinuđena sebe graditi u drugoj zemlji na drugom kontinentu – tek nakon povratka iz Australije, 2011.godine, naše društvo se upoznaje s mojim radom i mojom umjetničkom karijerom koju sam stvarala u Australiji. Tako da sam ja žena, slikarka koja ima početke u davnoj 1988.godini, a modern slikarstvo me je samo izbaralo, jer sam tada slikala apstrakciju. Moj stil je već tad bio Slobodan i poseban. Kasnije ću sama sebe graditi i usavršavati, a sad sam zrelija. Dozvoljavam sebi pravi izlazak u ljubav, u opraštanje, nastavak mojih posebnih svjetova,  magije prirode i načina kako moja duša doživljava sve oko mene. Moderno iskustvo se bavi sobom, odnosno gleda unutar slikara i potpuno je uronjeno u osjećaje, misli kroz koje on ili ona prolazi.

Koji su najveći izazovi za umjetnika na našim prostorima?

Izazovi s kojima se susrećemveć 12 godina su tehničke prirode I odavno ih spominjem javno ne bi li neko pokrenuo priču olakšavanja nepotrebnih poteškoća. Nažalost nisam uključena u krugove koji bi mogli da izbore lakše uslove za rad umjetnika i sa ovim se sama suočavam i borim. Administrativni system pravila je pisao neko ko ne živi naš život niti zna kakve problem imamo. Stvoriti uslove za izložbe, prodaju i promociju nije jednostavno i zahtijeva mnogo vremena i vjere u to što radiš. Zakonska pravila su pisana za neko drugo vrijeme i sve je učinjeno da odustaneš na početku. Zatim, nedostatak znanja prave situacije s kojom se sadašnji slikari i umjetnici suočavaju takođe utiču na pogrešno prosuđivanje o shvatanju kako umjetnik može da živi od svog posla. S obzirom da sam u Australiji naučila da je i umjetnost profesija, imam svijest i sreću da  prihvatim svoju poziciju i da činim sve da uspijem i da živim zadovoljno i zahvalno. Godine rada, izlaganja i stvaranja oblikovale su me u slikarku, grafičku dizajnericu, poduzetnicu, majku, ženu s profesionalnom etikom ponašanja. Prvih par godina, nakon povratka, ja sam izbacivala kreativne ideje, misleći da je kodeks kopiranja pod kontrolom kao i u Australiji i da sam sigurna od toga. U tom periodu, vrlo kratkom periodu, slikala sam na svili, započela svoj Colorscape brand, imala revije, napravila ilustracije s posebnim crno-crvenim izrazom, štampala majice, kaftane i započela priču Nosive umjetnosti. Nažalost, nisam znala da je naše tržište u zakonu kopiranja nezaštićeno.

Primalac ste mnogih nagrada, na koje ste najviše ponosni?

Dobila sam nekoliko nagrada u svom životu, ali najsvježija Donatelo Art prize u Firenci i zadnja nagrada Art Connects Women u Dubaiju posebno mi je draga. Bila sam pozvana da budem ambassador culture BiH da predstavim svoj rad i zemlju iz koje dolazim. Dakle, poziv je došao preko mog samostalnog zalaganja zadnjih godina. Pomirila sam se sa činjenicom da krčim put za mnoge koji dolaze. U Dubaiju žene svijeta su se ujedinile kroz umjetnost, smijale se, plesale, izlagale i djelile jednaku strast ponosno predstavljajući zemlju. Gdje god idem predstavljam BiH, a Australija ostane kao jedna uspomena i daleki san jednog života. U srcu sam nesuđena Banjalučanka, suncem okupana Mostarka i sad probuđena Sarajka, kako god to zvučalo nestvarno, u meni postoje sjećanja na dijelove u kojima sam ostala i u kojima jesam. Predstavljajući svoje radove i slike predstavljam ono najvažnije u meni, svoje korijene, svoje tragove, ono ko sam šta sam i odakle sam.

Prošle godine ste otvorili svoj atelje u Sarajevu, možete li nam nešto više reći o tome?

Otvorenje je bilo fenomenalno, mnogo ljudi je posjetilo atelje, jer oni vole moje slike, prate me godinama i znaju da mnogo radim. To je moja oaza ljubavi, sreće i radosti. Tu sam svoja. To je jedinstven prostor u kojima se slike rađaju.

Koju važnu lekciju ste naučili na svom poslovnom, ali i ličnom putu?

Moj život je dosad bio vrlo kompleksan i pun životnih lekcija. Nisam nikad odustala od sebe i od svoje umjetnosti. Gradila sam taj put, stvarajući iznova konekcije. Slušajući svoju intuiciju koja je izraženija i snažnija nego kod drugih mogla sam da savladam sve nedoumice, i krenem putem ličnog razvoja i sazrijevanja.

Kako razvijati svoj talenat i odvažiti se da se od njega na pravi poziv?

Odvojiti se od mase i većine, pogledati unutra, osamiti se, čuti svoj glas i svoju tišinu. Voliti se, upoznati se, voliti ljude oko sebe, upoznati ih, dijeliti dobro. Tad se čuje svrha i suština, koja nam je prirodno data i s kojom možemo da ostvarimo sve naše želje i nade u ovom životu. Naš poziv umjetnika nije lak, on je ljudima fascinantan i lijep, ljudi na to gledaju kao neko ushićenje. Put umjetnika je u svim vremenima kroz historiju samotražeći pravac, vi vrijedno radite slikate, stvarate, kvarite, padate, tražite, da bi jednom pogodili pravustvar. A za to treba samo puno hrabrosti i ljubavi. Traganje i posvećenost prema sebi predstavlja put na koji treba krenuti. I moliti se da ostaneš svoj i u svojoj viziji sebe na tom putu. Ostala sam vjerna slikanju i ono me je spasilo. Moje interno procesuiranje emocija, misli, okoline, kroz slike, daje mi odgovore kad sam sama u ateljeu.

Kada bi trebalo da date samo jedan savjet nekome ko želi da se bavi umjetnošću – šta bi to bilo?

Umjetnost te izabere i pronađe, iako još imaš životne mudrosti, onda si nepresušan izvor kreativnosti. Danas je dostupno mnogo resorsa koji nam pomažu da se nađemo i pronađemo. Izgrađujući nas same, izgrađujemo naše stavove i našu umjetnost, ona je uvijek odraz nas, i ko smo mi, zato, pronalaženje svoje suštine i sebe je najvažnije za sve, da bi bili ispunjeni mirom, smirajem i bogatili se osjećanjem ljubavi. Umjetnost je dar koji moramo poštovati i cijeniti. Vratiti se vrednovanju same potrage u slikama, ono zbog čega mi kreiramo. Ono „nešto”posebno zbog čega ti srce zaigra – a ti to ne možeš objasniti.