Kako pomoći prijatelju koji tuguje?
Podrška prijatelju koji tuguje može biti izazovna. Saznajte kako pomoći prijatelju koji tuguje Tuga je teško iskustvo koje često zahtijeva pažljiv...
Samosabotaža je izraz koji se koristi za opisivanje negativnih ili destruktivnih ponašanja u koje se ljudi upuštaju dok pokušavaju postići svoje ciljeve. Samosabotaža se može definirati kao svako ponašanje koje nas ometa u ostvarenju naših ciljeva.
Samosabotirajuća ponašanja općenito se (svjesno ili podsvjesno) koriste kao način izbjegavanja grešaka, neuspjeha i drugih nepoželjnih ishoda. Samosabotirajuća ponašanja mogu uključivati odugovlačenje (prokrastinaciju), perfekcionizam, samokažnjavanje, kao i podsvjesno činjenje propusta i grešaka koji će nam na neki način ‘sabotirati’ uspjeh ili sreću.
Možete sabotirati sebe tako što ćete odugovlačiti i izbjegavati teške zadatke koje trebate obaviti (na primjer, ako ne vjerujete da je ono što želite postići uistinu moguće za vas, ili ako vas podsvjesni strahovi koce u ostvarivanju vaših ciljeva). Na primjer, neke moje klijentice su sebe sabotirale u gubljenju viška kilograma, nekontroliranim porivima za nezdravom prehranom (baš u periodima kad bi počele da gube kilograme i redovito vježbaju), zbog (kako smo kasnije otkrili) podsvjesnih strahova da ce ako budu vitke i atraktivne privući novog partnera i biti (ponovo) povrijeđene, ili da će partner s kojim su u vezi biti previše ljubomoran. Također, neke moje klijentice su sabotirale veze sa njihovim idealnim partnerom (na samo početku), zbog podsvjesnih limitirajućih uvjerenja i osjećaja nedovoljne sopstvene vrijednosti, poput: “Takvog muškarca bilo bi teško zadržati”, ili ‘Ja ne bih imala dovoljno takvom muškarcu da ponudim” (moram da napomenem da su ove žene u imale jako mnogo da ponude, no zbog niskog osjećaja sopstvene vrijednosti nisu to bile u stanju da uvide).
Naša stvarnost je konstrukt naših uvjerenja. Ne dobijamo ono što želimo, ili ono što mislimo da zaslužujemo. Dobijamo od života, od ljudi i od Univerzuma – ono što (svjesno ili podsvjesno) vjerujemo da zaslužujemo. Iako povremeno možemo, nekim čudesnim naletom sreće, dobiti ili postići nešto što prevazilazi naš sistem vjerovanja, nasu ‘tačku zaslužnosti’ i naš ‘plafon prihoda’, ne možemo to dugo zadržati u svojoj stvarnosti, ako ne reprogramiramo svoj mindset (način razmišljanja) i ‘probijemo’ granice koje smo sebi nametnuli.
Bez obzira na to šta želite da postignete, dobijete ili dobijete u svom životu, prvo morate raditi na reprogramiranju svog načina razmišljanja (usvojiti uvjerenje da je to moguće za vas) i povećati svoju ‘tačku zaslužnosti’, inače ili nećete moći da zaradite, dobijete, primite ili postignete to želite, ili ako to i steknete neočekivanim ‘naletom sreće’ ili zahvaljujući godinama vašeg napornog rada i jedinstvenih talenata koje će drugi prepoznati – vi ćete početi sebe sabotirati, ili patiti od impostor sindroma.
Imajte na umu da jedina granica koja vas uistinu ograničava je granica koju sami sebi postavljate – vaša ograničavajuća uvjerenja o tome čega (ni)ste vrijedni i koliko je za vas nečega (ljubavi, uspjeha, prihoda…) dovoljno, mnogo i ‘previše’. Podignite svoj standard, radite na jačanju svoje lične vrijednosti i radite na reprogramiranju limitirajućih uvjerenja koji vas sputavaju u ostvarivanju onoga što želite. U ovom procesu vam mnogo može pomoći rad sa life coach-em ili terapeutom.
Kada povećate vašu tačku zaslužnosti, a zatim preduzmete akciju – vaši napori će dati mnogo veće rezultate, jer će biti produkt potpuno drugačijeg načina razmišljanja i bit ćete u stanju da (bez otpra i sabotiranja) primite, postignete, kao i da zadržite ono što želite!
fizkes / iStock / Getty Images Plus