Romobilom na posao, zašto ne?!

U Bosni i Hercegovini skuteri su još uvijek samo igračke za djecu, iako Micro Mobil d.o.o. (distributer za BiH) primjećuje sve veće interesovanje za modele za odrasle i smatra da se trend skutera kao praktičnog, zdravog, dugoročno isplativog i zabavnog načina transporta polako pokreće i na našim prostorima.

Najviše interesovanja postoji za modele Micro Black i Micro White – što je u trendu sa ostalim zemljama u kojima je Micro dostupan, a voze ga mnoge poznate ličnosti kao npr. David Cameron, Jamie Oliver, Hugh Jackman, Kevin Spacey i mnogi drugi. Najveća barijera za kupovinu kod nas, osim cijene je i “smijaće mi se ljudi”. Njihov odgovor na to je: “I nama se smiju, ali i mi se nasmijemo kada prozujimo pored njih. Ponekad se usudimo i mahnuti”. Micro romobili su dostupni u BiH na www.micro-romobil.ba

U nastavku pročitajte zanimljivo iskustvo Jane Merrick iz Velike Britanije:

Put do posla je mnogo brži romobilom nego pješice, znojenje je manje nego biciklom, dugoročno je jeftiniji od gradskog transporta – zašto svi ne vozimo romobil? Jedrim kroz park, kosa leprša na vjetru i pretičem trinaestogodišnjeg dječaka na biciklu, koji negoduje i opominje me svojim zvoncem. Ne znam da li zato što previše brzo vozim ili što misli da sam prestara za ovu ‘igračku’. Gospođa koja šeta svog kućnog ljubimca me gleda u čudu – ili sa sažaljenjem – dok njen ljubimac pokušava da me stigne. Kao hiljade četverogodišnjaka, i ja sam pronasla svoju omiljenu igračku: romobil!

Prezasićena životom u prenatrpanim tramvajima i gradskim autobusima, koji više stoje u mjestu nego sto se kreću – odlučila sam da investiram u Micro romobil za odrasle.Probala sam sve drugo! Pješačenje do posla traje predugo, trčanje zahtijeva tuširanje na destinaciji (i da imam taj luksuz na poslu, morala bih nositi ruksak sa stvarima). Vozila sam biciklo dok ga nisu ukrali ispred zgrade u kojoj radim. Autobus uvijek kasni i zaglavi u saobraćaju. Tako da, osim jahanja na konju – a mislim da ne bih ipak smjela parkirati konja ispred vladine zgrade, u kojoj radim – skuter mi je bio zadnja nada. Ne vozim čitavim putem – ne znam da li bi moja koljena to podnijela – ali prozujim kroz park do stanice što mi je skratilo put do posla za pola sata. Uz to dobijem 40 min vježbe svaki dan, što mi je za nekoliko sedmica vožnje pomoglo da izgubim skoro 4kg.

Tinejdžeri mi se smiju, ali moja četverogodišnja kćerka obožava moj novi romobil. Ona već dvije godine vozi tirkizni Micro i smatra da je veteran u vožnji. Kada zajedno vozimo po gradu, puna je savjeta – upućuje me na najbolja mjesta za parkiranje i najbolje nizbrdice za spuštanje. Ali čim se dovezemo do njene škole, moja vožnja postaje ozbiljna. Kad je riječ o sigurnosti, pratim nekoliko osnovnih pravila – nikad ne vozim na ulici nego na trotoaru (provjerila sam sa policajcem da li je to OK, a on mi je odgovorio ‘želim i ja jedan romobil’). Vjerovatno bih trebala nositi kacigu, ali mislim da vožnja trotoarom može proći i bez nje. Kada pada kiša, smanjim brzinu i povećam opreznost, jer su trotoari klizavi (posebno ako su pokriveni lišćem).Trudim se da redovno zamijenim nogu kojom se odgurujem, da ne bih završila sa mišićima na lijevoj nozi (kojom se prirodno odgurujem) kao na ruci bacača koplja.

Vožnja uzbrdo nije laka, ali pravi čuda na stomačnim mišićima. Nizbrdo je divota, naravno sve dok držiš nogu na kočnici.Kada stignem u autobus/voz, sklopim svoj skuter u dva poteza, (manji modeli mogu stati i u torbu).

Kako većina djece u Velikoj Britaniji, i svijetu koristi skutere kako bi skratili put do škole i učinili ga zabavnijim, pitam se zašto ih odrasli ne kopiraju? Možda je u pitanju cijena (npr. cijena mog skutera je £159 (postoje jeftiniji modeli), ali u roku od nekoliko mjeseci već ću uštediti uloženi novac na gradskom prevozu. Mi, odrasli korisnici romobila smo toliko rijetka pojava da, kada se sretnemo mahnemo jedni
drugima, isto kao sto vozači VW Beetla sviraju jedni drugima kada se mimoiđu.