Esma Numanović: Sva ta muzika – sve sam to ja

Esma Numanović je za Ljepotu & Zdravlje otkrila kako je započela svoj muzički put, šta je inspiriše te je govorila i o promociji svog prvog albuma. 

Dok radi na promociji svog prvog albuma, pjevačica se prisjeća bliskog prijatelja i kolege Zlatka Karahodžića, koji je preminuo u julu prošle godine. Uz sjećanja na njega, s nama dijeli razmišljanja o životnim prioritetima i čarima svoje profesije, te priznaje da bi se Zlatko „durio” kad bi sada stala.

Sva ta muzika – sve sam to ja

Razgovarala: Aida Olević Maljević

Esma Numanović objavila prvi album 

Esma Numanović je talentovana pjevačica i autorka, koja je svoj muzički put započela u ranom djetinjstvu. Njena solo karijera počela je 2019. godine pjesmom „Mrvice sunca”, a nedavno je objavila svoj debi album „Blista”. Sa snažnim glasom i emotivnim tekstovima, Esma stvara muziku koja povezuje i inspiriše, dok nastavlja da ostavlja svoj pečat na muzičkoj sceni…

Koje projekte spremate, šta je trenutno aktuelno?

Trenutno sam posvećena promociji albuma prvijenca. U julu prošle godine nagli odlazak prijatelja i kolege Zlatka Karahodžića izbio me je iz orbite, zbog čega sam te aktivnosti prirodno odgodila. Sve što se danas dešava Zlatko i ja smo od srednjoškolskih dana maštali i činiti to sada bez njega nije lako. Ipak, znam da bi se durio ako bih se sada zaustavila, zato dalje želim punom parom. Imala sam nekoliko nastupa do kraja godine, kao i medijskih gostovanja, u toku su razmatranja novih saradnji, a dakako – maštam i o narednom albumu.

Esma Numanović i njeni prvi muzički koraci

Kada se sjećate svojih prvih muzičkih koraka, šta vas je najviše inspirisalo da se posvetite muzici?

Zaustave li se na trenutak, ljudi će primijetiti da je zvuk svuda oko nas: u povjetarcu, u kucanju zidnog sata, u uličnom žamoru i razgovoru. Muzika, skladna simbioza svega što donosi čulo sluha, služe mi kao utjeha i radost. S njom znam da nisam sama, što je strah koji dijelim s mnogim ljudima. Ton po ton, riječ po riječ, drugi umjetnici i umjetnice govorili su mi da je ono što osjećam normalno, da će loše proći i dobro doći, pa sam ponukana time poželjela da slično i ja ponudim ljudima oko sebe.

Kako biste opisali svoj stil muzike? Da li postoje umjetnici ili žanrovi koji su posebno uticali na vašu muziku?

Najbliže što sam se do sada uspjela klasificirati jeste u pop-soul kategoriju. Ne postoji žanr koji sam zaobišla i u kojemu ne mogu pronaći nešto dobro, ali su me znatno oblikovali MTV i VH1. Budna sam sanjala ispred ogledala u hodniku našeg iznajmljenog stana u Živinicama da ću jednog dana i ja, baš kao Shakira u svom video-spotu, nabaciti gitaru na leđa i prošetati do velike scene kako bih izvodila neku pjesmu kao što je Underneath Your Clothes. U tu moju mrežu uplele su se i Alicia Keys, Whitney Houston, Tina Turner i mnoge druge mega pjevačice i pjevači.

Vaš debi album „Blista” nedavno je objavljen. Kakav je bio proces stvaranja tog albuma i šta su vam bili najveći izazovi?

Proces stvaranja albuma Blista je nešto za što nisam ni znala da mi je neophodno u životu. Kada bih mogla, svaki naredni album snimala bih na isti način i sa istim ljudima, dodatno involvirajući druge. Umjetnici i umjetnice koji su, na bilo koji način, učestvovali u kreiranju audio-vizuelnih izričaja ovog albuma jesu ljudi koji umjetnost žive i vole.

Inače, veću pažnju bih obratila na sopstvenu psihičku pripremu za taj proces. Za nekoga ko se odluči za autorski rad, to može postati veoma skupa igrica. Još ako ste, kao ja, odrasli na MTV i VH1… Čuvajte se apetita.

Svaka pjesma nosi dio vas. Da li možete podijeliti neku posebnu priču ili inspiraciju koja stoji iza jedne od pjesama na albumu?

Svaka pjesma je priča za sebe. Pjesma koja mi je, možda, lirički posebna je pjesma Blesav. Vodila sam rasprave s Damirom, Zlatkom, Mirzom, Kenanom i Adijem u studiju: mora li tu baš biti riječ „totem”? Uživam u biranju riječi koje se ne koriste često, pa mi se njihovo negodovanje nije svidjelo. Pitala sam još nekoliko ljudi i oni su, takođe, predlagali da to izmijenim. Pozivam čitateljice i čitatelje da poslušaju tekst, pa saznaju ishod.

Kada se posvećujete sebi, kako to izgleda?

Minimalistički hedonizam bi bio pravi izraz za opisati te prilike. Kada sam u prilici, počastim se odlaskom na bazen, u spa, posjetim obližnje planine i biram neko jednodnevno uživanje u šetnjama okolinom. Nakon toga odem na ručak ili večeru u neki restoran koji mnogo volim ili koji do sada nisam istražila. Uživam u dobrom jelu, dobrom društvu i dobroj muzici. Ako imam više vremena, već sam u mislima negdje na Jadranu, a nadam se da ću tokom godina što dolaze posjetiti neke svjetske destinacije.

Da li se vaš privatni život odražava na vašu muziku?

Kada pišem, pišem iz sopstvenog iskustva ili na osnovu nečega što u društvu primijetim, samim tim moja muzika nastaje iz privatnog života. Ipak, kako koja pjesma izlazi, osjećam neku vrstu ogoljenosti. Kao da se privatno malo pomalo topi, pa sam zbog toga sve protektivnija oko toga šta dijelim u javnosti i na koji način. Ne mislim da vodim pretjerano zanimljiv život privatno, ali uzevši u obzir da i ne prepoznajem distinkciju između privatnog i javnog, sva ta muzika – sve sam to ja.

Sva ta muzika – sve sam to ja

Mnogi umjetnici se suočavaju s kritikama. Kako se nosite s njima i kako iz njih izvlačite pouke?

Mislim da kritika donosi mogućnost promjene, a promjena može biti fascinantna. Kako bismo napredovali ako elemente ne bismo mijenjali i preslagali? Rad na sebi je kao slaganje puzzle, a ove za odrasle sadrže baš sitne komade i dugo se slažu. Kada vidite rezultat, dođe vam da djelo uokvirite… Onda se sjetite da imate još jednu kutiju i da je vrijeme za novo.

Ako je kritika konstruktivna, nju pokušam prihvatiti i iskoristiti. Ako je kritika zlonamjerna, odbacim je i idem dalje.

Koje su vaše buduće muzičke ambicije? Da li planirate da istražujete nove žanrove ili možda saradnje s drugim umjetnicima?

Stvarati, stvarati, stvarati. Osjećam veliku potrebu da pjesmama otvaram mogućnosti za introspekciju i komunikaciju. Želim da sve to prati kvalitetan zvuk, jer uz dobru muzičku podlogu o svemu se može razgovarati i sve se može riješiti. Samo umjetnost može učiniti da i ono negativno dobije svoj izraz, bez da nužno stvara animozitet i tegobu. Štaviše, pomaže nam da otpustimo osjećanja. Pozitivno gledam na ono što je ispred mene, u nadi da će me muzika upoznati s mnogim drugim ljudima željnim dobroga.