Igor Skvarica nam otkriva kako su žene oblikovale njegov život i glumačku karijeru

Bh. glumac Igor Skvarica za Ljepotu & Zdravlje otkriva kako su žene oblikovale njegov život i karijeru, koje uloge su ga promijenile i šta ga trenutno inspiriše.

Igor Skvarica je jedan od onih glumaca koji svojom posvećenošću i talentom ostavljaju neizbrisiv trag, bilo da je riječ o filmu, seriji ili teatru. Publika ga poznaje iz serija poput Znam kako dišeš, Tender, te seriji Na rubu pameti, dok su ga ljubitelji filma mogli gledati u ostvarenjima poput Gym i kratki film Dah. Svaki lik kojem udahne život nosi posebnu energiju i dubinu. U razgovoru Igor nam otkriva koje žene su ga inspirisale kroz život i karijeru.

Igor Skvarica o inspiraciji i osobnim vrijednostima

Postoji li žena koja vas je posebno inspirisala u životu – bilo privatno ili profesionalno?

Mogao bih roman napisati o tome koliko predivnih žena je obilježilo moj život. Neke od njih su bile moje učiteljice, nastavnice i profesorice, neke su bile prijateljice, djevojke, kolegice, ali svaka od tih žena u određenoj fazi mog života imala je presudnu ulogu u izgradnji moje ličnosti. Sin sam samohrane majke i to je sigurno snažno utjecalo da od najranijeg djetinjstva spoznam istinsku moć i snagu žene. Sve ono što me je odredilo u mojoj suštini i vrijednosti koje i danas njegujem u svom životu ponio sam od svoje mame, izuzetno tople, blage, skromne i beskrajno hrabre žene. Lekcije koje mi je davala kao i svi roditelji vjerovatno su negdje zaboravljene, ali žive slike i životni primjeri ne blijede. Više smo u životu bili siromašni nego bogati, ali zahvaljujući njoj znam da ljudskost, poštenje i dobrota nemaju alternativu.

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Igor Skvarica (@igor_skvarica)

Koliko su žene u vašem životu oblikovale vaš pogled na svijet i glumu?

Iz prethodnog odgovora da se naslutiti da su žene u najvećoj mjeri oblikovale moj pogled na život i sve što on nosi sa sobom. Imam nevjerovatnu sreću da danas, u nekim srednjim godinama, imam pored sebe osobu u kojoj su sublimirane sve ljudske i profesionalne vrijednosti kojima sam se oduvijek divio. Sličnog smo senzibiliteta pa nam to omogućuje da sa mnogo nježnosti, ali i posvećenosti otkrivamo i preispitujemo kako svijet i sebe u njemu tako i svoj posao. Na tome nikada ne mogu biti dovoljno zahvalan.

Postoji li neka kolegica glumica s kojom biste voljeli ponovo sarađivati?

Uvijek bih s velikom radošću i tremom radio sa predivnom Tatjanom Šojić, a volio bih češće raditi sa Jelenom Kordić Kuret, jednom od naših najboljih glumica.

Igor Skvarica o karijeri, ljubavi prema glumi i životu

Kakvu ulogu vidite za sebe u projektima koji donose snažne ženske priče?

Volio bih da me uvijek podijele da budem na strani žena, u takvoj podjeli uvijek ću dati najbolje od sebe.

Koji su vam omiljeni filmski ili pozorišni likovi koje su igrale žene, a ostavili su poseban utisak na vas?

Ogroman je broj božanstvenih uloga predivnih glumica kako na našim prostorima tako i u cijelom svijetu koje su me svojevremeno inspirisale, tješile i hrabrile. Zaista bi ih bilo teško sve nabrojati, ali izdvojio bih ulogu Tatjane Šojić u predstavi Ljubičasto u režiji Selme Spahić. To je jedna od onih uloga koje ne dokazuju samo neupitno majstorstvo nego upućuju i na to da je glumica ili glumac miljenik/ca svih pozorišnih predaka i dobrih duhova pozorišta, što znači da se nikada nije ogriješio o istinu i pozorište sa svim onim što ono jeste i što rad u njemu nosi sa sobom. Kako drugačije objasniti tu magičnost i harizmu kojom sijaju sa scene tako rijetki i jedinstveni glumci i glumice poput Tatjane Šojić.

Postoji li neka uloga koju ste igrali, a koja vas je posebno promijenila ili vas natjerala da promislite o sebi?

Zvučaće kao kliše, ali svaki glumački zadatak tjera me da zastanem i promislim o sebi. Nekada tek da promislim o tome zašto to radim i šta mogu učiniti da to uradim bolje, a nekada su to pitanja koja ulaze u najskrivenije dijelove ličnosti i mogu da donesu čitave potrese u našoj arhitekturi ličnosti. Iako ovo zvuči užasno dramatično nekada ti potresi donesu izuzetno male i suptilne promjene u mišljenju ili ponašanju, ali promjene koje su nužne kako biste znali da se krećete naprijed i da se razvijate.

Šta vam je trenutno najuzbudljivije u vašem poslu – film, serija, pozorište?

Apsolutno podjednako uživam u pozorištu, na filmskom ili televizijskom setu. Ono što svaki pa i ovaj posao može ponekad učiniti manje uzbudljivim jesu okolnosti u kojima se radi. Tako da se najbolje osećam kad radim sa darovitim ljudima koji imaju snažnu potrebu da ispričaju neke priče, u stanju su zaljubiti ljude u svoje ideje, sa mnogo poverenja vam daju odriješene ruke s dobrom vjerom da to nećete zloupotrijebiti nego naprotiv da ćete na taj način do kraja sprovesti vašu misiju i ispričati određenu priču na najistinitiji i najuzbudljiviji način. Uživam u ogromnoj odgovornosti, ali mi je isto tako potrebno, rekao bih, prećutno, ali snažno poverenje ljudi sa kojima radim. U takvim okolnostima ovaj posao može biti izuzetno uzbudljiv, onakav kakav bi čini mi se uvijek trebao biti.

Da možete birati, koji žanr ili tip uloge biste voljeli istražiti u budućnosti?

Kada bih mogao birati u ovom trenutku volio bih raditi filmsku ulogu, ali ne sa akcentom na žanr ili tip uloge nego prije svega na pristup samoj ulozi. Budući da mi snimamo malo ili nimalo i kada imamo priliku snimati obično smo veoma limitirani samim brojem snimajućih dana pa samim time i dana potrebnih za pripremu uloge. Volio bih imati priliku pripremiti se i biti u mogućnosti živjeti ulogu, odnosno ne razmišljati o bilo kojem tehničkom aspektu snimanja, o tome hoćemo li probiti rok za snimanje određene scene, nego samo biti u prilici da razmišljamo o tome kakvu scenu na kraju želimo i snimati dok to ne postignemo.

Šta nam možete otkriti o projektima na kojima trenutno radite?

Nedavno sam završio rad na predstavi Svijet i sve u njemu prema romanu Aleksandra Hemona, a u režiji Selme Spahić. Radujem se repriznim izvođenjima u martu i susretu sa publikom budući da je premijera bila uglavnom rezervisana i rasprodana. Također, igram redovni repertoar u sarajevskim pozorištima i uživam u potpuno različitim predstavama i ulogama koje trenutno igram. Posebno me raduje to što u većini slučajeva nisam mogao birati uloge koje ću igrati, ali ipak na kraju to izgleda onako kako sam oduvijek želio, a to je igrati što različitije uloge i žanrove, raditi sa što različitijim rediteljima i rediteljicama u različitim pozorištima i naravno probati u svim tim susretima naučiti i spoznati što više o životu i glumi, preispitivati svoje stavove i uvjerenja, ali i ostati vjeran svom poimanju istine. U protekle dvije-tri godine imao sam sreću raditi mnogo i na filmu i televiziji tako da neke stvari još uvijek nisu prikazane, a među njima sa posebnim nestrpljenjem očekujem seriju Komar Timura Makarevića.

Kako birate projekte – srcem, izazovom ili instinktom?

Obzirom da sam freelancer, a kako sam već i spomenuo, nemam baš uvijek mogućnost da biram projekte iako se bližim nekim i životnim i profesionalnim godinama kada ću to sasvim sigurno raditi. Oduvijek sam osjećao bojazan da se prerano opredjelim za neki životni ili profesionalni put, a da prije toga nisam proveo određeno vrijeme lutajući i istražujući različite puteve i mogućnosti. U tom istraživanju prvenstveno mislim na provjeru da li određeni put rezonuje sa suštinom mog bića.

U tom smislu pozicija freelancera osim što je neizvjesna pa ponekada i frustrirajuća, pruža i mogućnost da istražite i upoznate sebe na nivoima na kojima možda ne biste mogli da ste u nekoj sigurnijoj, ali i izvjesnijoj poziciji. Kada sam u prilici da biram, a i kada to budem činio češće uvijek ću birati prema tome koliko snažno osjećam povezanost sa materijalom, i možda još važnije s kim ću to raditi, jer su to čini mi se dva presudna faktora od kojih zavisi konačni rezultat.

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Igor Skvarica (@igor_skvarica)

Kada ne radite, kako punite baterije – imate li neki ritual ili hobi koji vam pomaže da ostanete kreativni?

Nakon napornih snimanja ili dugih procesa u pozorištu posebno uživam u vožnji biciklom i smatram da je to najdivniji izum koji je čovek ikada napravio. Pored toga, uživam u vožnji automobila i često izmislim razlog da negdje otputujem. Poslednjih godina također volim da trgujem i sve u tom procesu mi pričinjava zadovoljstvo.

Volim prodati nešto što mi više ne treba kao i kupiti nešto što mi treba, a što nije nešto pretjerano skupo. Zapravo najviše uživam u susretu i upoznavanju ljudi koje vjerovatno nikada i nikako drugačije ne bih upoznao. Na taj način posmatram ljude iz potpuno drugačije perspektive što mi je profesionalno veoma važno. Pri tome nisam opterećen da ih posmatram pod lupom nego se sve dešava spontano… upoznajem ih u tom trenutku, a kasnije se prepuštam radoznalosti i mašti, zamišljam njihovu prošlost i biografiju, predviđam gdje bi mogli završiti u budućnosti… i tako, igram se. Na taj način upoznao sam neke nevjerovatne ljude i uglavnom imam divna i iskustva koja vraćaju vjeru u ljude.