Serija Adolescence – najbliže televizijskom savršenstvu u posljednjih nekoliko decenija

Nova drama Jacka Thornea i Stephena Grahama o tinejdžeru optuženom za ubistvo je istinski šokantna. Sa briljantnim glumačkim ostvarenjima i pitanjima koja razaraju do srži, serija “Adolescence” ostaje u gledatelju dugo nakon završne scene.

U kasnim 1980-ima emitovana je trilogija drama Malcolma McKaya pod nazivom A Wanted Man. Glavne uloge su tumačili Denis Quilley i Bill Paterson, ali u centru pažnje bio je nevjerovatni Michael Fitzgerald kao Billy – čovjek uhapšen zbog “nepristojnog ponašanja”, a zatim osumnjičen za ubistvo djeteta. Prva epizoda prikazivala je ispitivanje, druga suđenje, a treća posljedice. I tada, i danas, ta serija je ostala jedno od najsnažnijih i najbolje napisanih televizijskih ostvarenja svih vremena – gotovo savršenstvo na malim ekranima.

Tokom godina bilo je nekoliko kandidata za tu titulu, ali nijedna serija nije bila ni približno upečatljiva kao “Adolescence”, četverodijelna drama koju potpisuju Jack Thorne i Stephen Graham. Svaka epizoda snimljena je u jednom jedinom kadru, što je samo po sebi tehnički podvig. No, to je samo početak – Netflixova “serija donosi glumačke izvedbe vrijedne svake nagrade, kao i scenarij koji je istovremeno hiperrealističan i duboko emotivan. “Adolescence” je istinska televizijska katarza”, piše The Guardian .

Serija Adolescence: Radnja koja boli – tinejdžer, ubistvo i tihi užas svakodnevice

Priča počinje naglo: policija upada u dom četrnaestogodišnjeg Jamieja Millera i hapsi ga zbog sumnje da je ubio svoju školsku drugaricu Katie. Prve dvije epizode vode nas kroz policijsku stanicu, proceduralne detalje i način na koji detektivi grade slučaj protiv Jamieja (impresivni Owen Cooper), iako on sve negira.

Za zastupnika u postupku Jamie bira svog oca Eddieja (Stephen Graham). Tokom 13 mjeseci, koliko radnja obuhvata, posmatramo kako Eddiejevo nevjerovanje prerasta u bol koju je nemoguće opisati. Nije spoiler reći da je Jamie ubio Katie – dokazi su jasni i prikazani vrlo rano. Suština drame nije “da li”, već zašto.

Ulazimo u svijet adolescenata koji se većim dijelom odvija online – i kojeg odrasli, ma koliko se trudili, ne razumiju niti kontrolišu. Detektiv Luke Bascombe (Ashley Walters, fenomenalan u prikazu praznine profesije u kojoj se možda dijeli pravda, ali se nikad ne vraća izgubljeni život) tek počinje da shvata moguće razloge zločina kada mu vlastiti sin prevede značenje emojija ispod Jamiejevih Instagram objava.

Tako se otkriva incel kultura – mračni narativi koji se prenose među dječacima i mladim muškarcima o tome šta „im pripada“ od strane djevojaka i žena. Spominje se i ime Andrewa Tatea, ali za djecu on nije tema – on je samo dio svakodnevice, pozadina u kojoj odrastaju.

Psihološka drama u jednom dahu – dijalog koji vas parališe

Najpotresnija od sve četiri epizode je predzadnja – gotovo cijela se odvija u psihološkoj evaluaciji između Jamieja i dječije psihologinje Briony (Erin Doherty). Njen hladan, inteligentan i pronicljiv pristup savršeno se uklapa dok postepeno razotkriva Jamieja, vodeći ga prema istinama koje ne želi da izgovori, i uvjerenjima kojih nije ni svjestan.

Erin Doherty briljira, ali poseban trenutak zaslužuje mladi Owen Cooper, kojem je ovo prva uloga – izabran je među 500 dječaka nakon što je poslao snimak za audiciju. Njegova izvedba prikazuje dječaka na ivici: između nesvjesne mržnje prema ženama i djeteta koje još uvijek traži ljubav. Bez prethodnog glumačkog iskustva, Cooper donosi nevjerovatnu dubinu i složenost – svjedočanstvo ne samo njegovog talenta, već i pažljivo osmišljenog i podržavajućeg seta.

Završnica bez lažne utjehe – i to je ono što najviše boli

Finalna epizoda fokusira se na porodičnu borbu da ostanu zajedno. Iako nešto slabija od prethodnih, i dalje je izuzetna. Najvažnije: serija ne nudi jednostavna objašnjenja. Nema nasilnih roditelja, nema traumatičnih tajni iz prošlosti – nema „sigurnih krivaca“. Drama ostavlja pitanje otvorenim: šta to jednog dječaka vodi ka zločinu, a drugog ne?

“Adolescence” postavlja ključna pitanja o tome šta učimo dječake, kako ih pripremamo za svijet u kojem su muškost, identitet i društvena očekivanja sve toksičniji – i pritom očekujemo da se kroz sve to probijaju sami.

Serija nas ne pušta da zaboravimo ni žrtvu – pitanje koliko još djevojaka i žena mora umrijeti dok pokušavamo sve ovo shvatiti ostaje duboko usađeno u svijest gledatelja.

Zaključak: “Adolescence” je serija koju ne smijete propustiti

Ako tražite seriju koja ne podcjenjuje inteligenciju gledatelja, koja se usuđuje postaviti teška pitanja i u kojoj je svaki kadar pomno osmišljen – “Adolescence” je TV iskustvo koje se rijetko dešava. Ovo je više od drame o ubistvu – ovo je studija našeg društva, naših sinova, naših propusta i tišine u kojoj rastu.