Reumatske bolesti: Problem nejednakog liječenja savremenim metodama

Hrvatska liga protiv reumatizma, Ogranak za Osječko-baranjsku županiju i Ogranak za Vukovarsko-srijemsku županiju organizovali su peti regionalni skup bolesnika s hroničnim upalnim reumatskim bolestima s ciljem osvješćivanja bolesnika i javnosti važnosti dostupnosti bioloških lijekova.

Foto: PR

Tradicionalnom susretu bolesnika prethodila je konferencija za novinare.  Sagovornici konfrencije za novinare prof. dr sc. Simeon Grazio, dr med, s KBC Sestre Milosrdnice, Zagreb;  prof. dr Jelena Vojinović, dr med. s Kliničkog  centra Niš te prof. dr Matija Tomšič, dr med. s UKC Ljubljana istakli su kako bolesnici u državama regiona obolijevaju od jednakih hroničnih i upalnih reumatskih bolesti ali nemaju svi jednake mogućnosti liječenja. Na konferenciji se među ostalim moglo čuti poređenje između bioloških i biološki sličnih lijekova te ličnim skustvima pacijenata u borbi s ovom bolešću.

Reumatoidni artritis je hronična, upalna, sistemska reumatska bolest koja neliječena može dovesti do značajnih oštećenja funkcije zglobova te životni vijek bolesnika skratiti do 18 godina. Podaci iz Rheumatology 2000, govore kako će u godišnji trošak liječenja jednog oboljelog između 8 i 24 % otpasti na lijekove; 8 do 21 % na  kontrole ljekara; 17 do 88 % na hospitalizacije, te 3 do 30 dana godišnje na izostanke s posla. Polvina bolesnika izgubi radnu sposobnost tokom deset godina od postavljanja dijagnoze bolesti. Izuzetno dobri rezultati kod liječenja ove bolesti postižu se upotrebom bioloških lijekova. Međutim zbog njihove visoke cijene dostupne su samo malom broju pacijenata.

Dostupnost bioloških lijekova u regiji

Liječenje upalnih reumatskih bolesti biološkim lijekovima u Hrvatskoj je puno rjeđe nego što bi zapravo bilo potrebno. Od reumatoidnog artritisa u Hrvatskoj trpi približno 45.000 ljudi, a od ankilozantnog spondilitisa približno 25.000 te od psorijatičkog artritisa približno 32.000. Procjena da se danas biološkim lijekovima liječi oko 1.500 bolesnika. Prema konzervativnim procjenama liječenje biološkim lijekom bilo bi potrebno za oko 5.000 bolesnika.

Kroz svoje izlaganje o dostupnosti biološke terapije i biološki sličnim lijekovima govorio je prof. dr sc. Simeon Grazio te istakao: “U zadnje dvije godine broj bolesnika se povećao, ali ograničenja smanjuju šanse ostvarenja realnih potreba bolesnika s upalnim reumatskim bolestima. Hrvatska spada u zemlje s niskim – srednjim pristupom biološkim lijekovima. Međutim biološki lijek mogu propisati samo reumatolozi u KB ili KBC u kojima se provodi liječenje prvih 12 mjeseci liječenja. Tu postoji prostor za promjenu.” Prof. dr sc. Simeon Grazio, dr med. koji je predavanje zaključio porukom kako bolesnici s upalnim reumatskim bolestima ne smiju biti diskriminisani i moraju imati dostupnost optimalnog liječenja, kao i bolesnici s drugim bolestima.

Hronične bolesti su opterećenje za sve države. Savremena terapija nije jeftina ali je pokazala izrazito unapređenje kvaliteta života oboljelih. Iako u Srbiji postoji izbor bioloških lijekova s različitim načinima djelovanja, dostupnost tih lijekova za liječenje bolesnika s hroničnim artritisom na žalost nije zadovoljavajuća. “Uvijek može bolje!”, zaključuje prof. dr Jelena Vojinović, dr med. te dodaje kako hronične upalne reumatske bolesti kroz prvih par godina značajno onesposobljavaju oboljele, dovode do ozbiljne radne nesposobnosti što na kraju na državu, društvo i njihovu porodicu stavlja finansijski teret. Ujedno kvalitet njihovog života u potpunosti je narušen. Bez obzira na skupoću biološke terapije, sam efekat takve terapije je neprocijenjiv. Tu govorimo o unapređenju života, aktivnom uključenju u normalne radne aktivnosti itd.

“U Srbiji mali broj za sada ima tu mogućnost, rezultati su izvrsni i iznimno dopušteni mlađim pacijentima. U Srbiji se trenutno različitim biološkim lijekovima liječi oko 1.100 bolesnika. Epidemiološka ispitivanja ocjenjuju da je u Srbiji približno 70.000 bolesnika koji trpe od različitih oblika hroničnog artritisa, što znači da je ukupan broj bolesnika koji dobijaju biološku terapiju između 1,6 i 2 posto”, komentarisala je stanje u Srbiji  prof. dr Jelena Vojinović, dr med. iz Kliničkog centra Niš.

Ekonomska perspektiva liječenja  – Slovenački primjer

U svom izlaganju prof. dr Matija Tomšič s UKC Ljubljana, istakao je kako uvođenje biološke terapije, iako predstavlja značajan neposredni trošak za zdravstveni sistem, na kraju u cijelosti kompenzira troškove za društvo. Tu je riječ o smanjenju broja izostanaka s posla zbog bolovanja, smanjenje broja odlazaka u prijevremenu penziju, smanjenje korištenja sredstava sistema zdravstva, što na kraju dovodi do toga da pacijent vlastitim doprinosima plaća terapiju. Na taj način smanjenjem posrednih troškova znatno smanjujemo ukupni teret reumatskih bolesti. Slovenija se može pohvaliti s dobro uređenim pristupom biološkim lijekovima. Sada se u Sloveniji biološkim lijekovima liječi približno 2.000 bolesnika s reumatskom bolešću što je ukupno 10% oboljelih. Najveći je to postotak pacijenata na biološkoj terapiji u regionu.

Slični biološki lijekovi

Prof. dr. sc. Simeon Grazio, dr med. govorio je o brojnim nedoumica vezanim za bioslične lijekove, a koje proizlaze iz specifičnosti bioloških lijekova koje je teško reprodukovati. Biološki sličan lijek razvijen je tako da je sličan postojećem biološkom lijeku (referentnom lijeku). Ujedno zbog složenog sastava i načina proizvodnje gotovo je nemoguće proizvesti biološku aktivnu tvar s identičnom konstrukcijom kakvu ima referentni lijek. Iako je Hrvatska je jedna od prvih evropskih zemalja u kojoj je registrovan bioslični lijek u reumatološkoj indikaciji stav Hrvatskog reumatološkog društva više je nego jasan. Vidljiv je kroz isticanje zabrane automatske zamjene referentnog lijeka biosličnim lijekom i obrnuto. Ujedno nije dozvoljena zamjena bez odobrenja ljekara specijaliste koji prati pacijenta. Zamjena je dopuštena i moguća jedino uz klinički nadzor pacijenta.

Šta donosi život s biološkom terapijom

O problematici izbora adekvatne terapije za oboljele od upalnih reumatskih bolesti u završnom dijelu konferencije otvoreno su govorili oboljeli. Antun Andreić, član Udruge “Remisija” govorio je o dva bitna ograničenja za oboljele. Prvo je da je pristup biološkoj terapiji s liste skupih lijekova moguć tek nakon godine dana liječenja o teret bolničkog budžeta, što predstavlja usko grlo za ulaz novih pacijenata, a drugo je to što je HZZO ograničio pristup preparatima s liste skupih lijekova po ustanovama koje te preparate koriste, dakle radi se o onkološkim, hematološkim te svim indikacijama koje koriste terapije s liste skupih lijekova. “U odnosu na prvo ograničenje, Udruga “Remisija” je 2013. godine uputila pritužbu Pučkoj pravobraniteljici zbog diskriminacije, jer našim indikacijama je pristup biološkoj terapiji koja se nalazi na listi skupih lijekova, direktno s te liste moguć tek nakon prve godine liječenja o teret bolničkog budžeta, a svim ostalim indikacijama je terapija s liste skupih lijekova dostupna odmah čim im je indicirana. Mi se iskreno nadamo da će ovo biti jedna smjernica koja će zaista i ukinuti ograničenje koje postoji, čime bi biološka terapija postala dostupnija većem broju oboljelih.” Istaknuo je Antun Andreić, član Udruge “Remisija”.

O kvaliteti života s biološkom terapijom govorila je dugogodišnja članica Reuma kluba Našice, Štefančić Iskrica – oboljela od reumatoidnog artritisa. Više od godine dana trebalo je ljekarima da otkriju od čega ona boluje. U dobi od samo 35 godina otkrila je da boluje od reumatoidnog artritisa. Idućih deset godina standardnim lijekovima liječili su joj posljedice, tj. bol. Lijekovi bi doveli do kratkotrajnog poboljšanja, nakon čega bi se bolest vratila u još jačem intenzitetu. Bol se širila u dubini ramena i čitavom tijelu poput gripe.  Uskoro su joj svi zglobovi bili crveni, natečeni i ukočeni. U godinu dana izgubila je deset kilograma. “Nisam više mogla obavljati obične svakodnevne radnje, kojih nisi ni svjestan dok si zdrav.” Trebala je svakodnevnu pomoć u obavljanju higijene i oblačenju. Bila je čak i u fazi teškog gutanja. Otkad je krenula na novu terapiju, prije dvije godine, osjeća se puno bolje.

“Zglobovi su mi se otkočili, bolovi su znatno manji i rjeđi. Biološku terapiju ne mogu usporediti ni sa čim, osim s onim osjećajem kada ustajem iz kreveta da zaboravim da sam  bolesna. Iako su mi kroz godine borbe s bolešću oštećeni svi zglobovi, motorika mi je vraćena na bitno normalniju fazu. Stoga preporučujem da se ne čeka da se pacijent dovede u teške stadijume oboljenja, već da se s biološkom terapijom krene na vrijeme”, zaključila je Štefančić.

TEKST: PR