ZORAN GALIĆ: Film je kulturni kapital

 

 

Zoran Galić je direktor producentske kuće VizArt Film, diplomirani režiser, a do sada je kao režiser, montažer ili producent radio na više desetina filmskih i televizijskih projekata. Kao predvodnik mlade i kreativne grupe zaljubljenika u sedmu umjetnost, Zoran je zajedno sa saradnicima obogatio bh. kinematografiju ostvarenjima koja su postigla zavidan uspjeh. Kako im to nije dovoljno, odlučili su pomjerati granice i uvoditi nove tehnike, dati priliku neafirmisanim autorima, pokazati svijetu novo lice bh. filma.

 

LJ&Z: Direktor ste jedne od vodećih bh. produkcijskih kuća. Koliko je zahtjevna i obavezujuća funkcija koju obavljate?

Z.G.: U VizArtu obavljam dvije funkcije, direktorsku i producentsku. Biti direktor je nužno zlo jednog mnogo kreativnijeg procesa, producentskog posla i procesa stvaranja filmova. Često su ove dvije pozicije kontradiktorne, jer nije čudno da kao producent potrošite sve novce da bi pokazali svijetu novi film, a sa druge strane, postoji život i poslije premijere. To podrazumijeva realizacije novih projekata, jačanje kapaciteta, finansijsku odgovornost, kancelarijsko poslovanje. 

 

LJ&Z: VizArt je predstavio nekoliko veoma značajnih ostvarenja, među kojima je i “32. decembar”, prvi dugometražni igrani film u potpunosti realizovan u RS. Koliki je izazov baviti se ovim poslom kod nas?

Z.G.: Snimati filmove je, čini mi se, izazov svugdje u svijetu. Ne postoji univerzalna formula koja vodi do uspješnog filma i to je ono me drži u ovom poslu, ali i plaši sve one koji igraju “na sigurno”. Mi smo na samom početku i tek treba da stanemo na noge i definišemo tržište. Ali u tome i pronalazim radost i smatram se sretnim što sam dio male skupine ljudi koji imaju vjere i snage za ovakve poduhvate.

 

LJ&Z: Nedavno ste u Banjaluci premijerno prikazali kratki igrani film “Balkanski vitezovi”, autora Nemanje Savanovića. Kakvo je iskustvo bilo raditi na ovom filmu s obzirom da se bavi ratnom tematikom?

Z.G.: Balkanski vitezovi su odličan primjer kako mladi ljudi gledaju na rat iza nas. Ljudima sa naših prostora suđeno je da se u toku prosječnog životnog vijeka barem tri puta zapute u istu ludost. I svaki put kada rat analizirate kao ozbiljnu stvar, time mu dajete više na značaju i lagano mu ponovo otvarate vrata. Mislim da je Nemanja u ovom filmu dao izvrsnu kritiku društva, izbjegavajući naivnu patetiku i glorifikaciju junaštva, banalizujući sam smisao ratovanja.

 

LJ&Z: Aktuelna je i banjalučka premijera dugometražnog filma Motel Nana, koji se kao i “32. decembar” našao na listi kandidata za nominaciju za prestižnu nagradu Oskar. Oba filma osvojila su niz priznanja. Koliko Vam znače nagrade? 

Z.G.: Prije par godina bih rekao kako su nagrade prolazne i da je film od trenutka kada ga snimite u vlasništvu publike i mnoge druge floskule kojima autori i producenti pokušavaju istaći svoju skromnost. Ne želim da vjerujem kako je nagrada presudna ili da definiše filmove, ali je svakako velika radost i vjetar u leđa.

 

LJ&Z: Najavili ste i animirani film rađen u stop motion tehnici, prvi te vrste u RS. Po čemu se ovaj projekat razlikuje od ostalih koje ste do sada radili?

Z.G.: Tajanstveni preobražaj slučaja F84.0 je tridesetominutni animirani film Petra Bilbije. To je priča o moralnim dilemama pojedinca dovedenog u sukob sa okolinom i samim sobom, a koja istražuje domete tehnologije upravljanja moždanim talasima i njene etičke opravdanosti. Ovo je važan projekat za nas jer smo se upustili u nešto potpuno novo i za nas i za sredinu u kojoj djelujemo i ubijeđen sam da ćemo predstaviti odličan proizvod.

 

LJ&Z: Slažete li se da nedostatak novca, koji je čest problem kod realizacije filmova, podstiče dodatnu kreativnost u ljudima?

Z.G.: Novac je svakako jedan od indikatora kreativnog impulsa, ali samo u slučaju kada ga imate previše ili ga uopšte nemate. Film ima karakteristiku da daje ogromnu slobodu prilikom idejnog osmišljavanja, ali ta sloboda može biti sputana ograničenim finansijama. U tom međuprostoru je i klica najčešćeg razdora između producenata i reditelja. Imam sreću da do sada nisam započeo projekat koji je zbog novca prekinut.

 

LJ&Z: Koliko je zahtjevan, a koliko zahvalan posao kojim se bavite?

Z.G.: Činjenica da stvarate jednu vrstu kulturnog kapitala koji ostaje iza vas i definiše i vas i društvo u kome djelujete je velika čast. Sastavni dio mog posla su nepogode kao što je nesigurno tržište, društvo sa kompleksom niže vrijednost koje prednost daje proizvodima iz inostranstva, nelojalne konkurencije i sujete i slično. Sa druge strane, sve to nije ni do koljena osjećaju da ste uradili dobar film ili osvojili nagradu ili se dobro nasmijali na snimanju glumcu koji je ispričao šalu na način kako samo on to može.

 

LJ&Z: Odakle ljubav prema filmu, kako ste uplovili u filmske vode?

Z.G.: Mislim da se nisam razlikovao od ostatka svojih vršnjaka u ljubavi prema filmu ili muzici. Od kada znam za sebe znam i za pitanje: “Koju muziku slušaš? ” i “Jesi li gledao taj film?”, samo sam u nekom trenutku odlučio da pokušam snimiti nešto. 

 

LJ&Z: Producenti uglavnom ostanu u sjenci reditelja, iako su podjednako važni u stvaranju filma. Mislite li da je to pomalo nepravedno?

Z.G.: Biti poznat i nije baš osobenost reditelja i producenata koje sam upoznao. Oni to samo vješto koriste da bi stvorili plodno tlo za sljedeće projekte, a ne zato što vole da bude u centru pažnje. Mislim da je takva želja ipak više vezana za glumce.

 

LJ&Z: Koji dio u procesu rada na filmu najviše volite?

Z.G.: Premijere i koktele, pogotovo kada nije moj film 🙂

 

 

 

 

 

 

 

Tekst: Mihajlo Popović Foto: Aleksandar Arsenović, PR fotografije