Kung Fu – Feng Shui

Nema joj spasa, je l’ da…? Zalijevam je – vene. Ne zalijevam je – opet vene. Kako god okreneš – neće. A baš mi je bila draga biljčica… Al’ znaš mene, i plastično bi mi uvenulo. Treba je premjestiti – rekla je Goga. Pa već jesam. Šetala sam je po cijeloj sobi, nema gdje nije bila i ništa. Ima svjetla, a opet neće cvjetati. Nema to veze sa svjetlom – ponovi Goga. Svjetla ima dovoljno, ne odgovara joj energija. Premjesti je u onaj kut tamo, u trpezariju, pa ćeš vidjeti što će biti.

Nije baš da sam joj odmah povjerovala, al’ mislim si – ’ajde, nemam što izgubiti, zašto da ne probam…? Uzmem i premjestim onu moju biljčicu u trpezariju. Inače, ne palim se na taj njen feng shui. Što bi rekla komšinica Darinka, ’’svijet je skroz poludio, svi namještaju kuće po nekakvom kung fuiju’’.

Ima već par godina kako se Goga kune u protok energije. Boli te glava – blokiran protok. Nemaš novaca – blokiran protok. Gužva na blagajni – opet protok. Mislim, sve je to divno i krasno – rekla sam joj jednom – ali reci ti meni kako će se kod Petrovića sa sedmog uspostaviti protok energije, kad i on i žena i baka i djed i sin i snaha – svi žive u šezdeset i dva kvadrata? Prije će krv tu poteći nego ta tvoja energija. Svađaju se dan i noć, čuje se do prizemlja.

Naravno da se svađaju – složi se Goga. Da malo preurede prostor u kojem borave – svima bi bilo ljepše. Kako ne razumiješ, lako za prostor, al’ šta da rade s bakom i djedom? Samo se ti smij, al’ ovo nije priča od jučer. Stara je preko šest hiljada godina, nije sprdnja, kad ti kažem.

Energije se privlače, i pozitivne i negativne. Nije ovo samo nasumično premještanje stvari, to je čitava znanost, ako mene pitaš. I ako mene pitaš – trebaš raščistiti ovaj nered ovdje. Imaš previše stvari u stanu. Ormari su ti puni garderobe koju ne nosiš, na terasi gomilaš kojekakve gajbe, u Bebinu sobu ne može se ući od igračaka, a sve to blokira dobru energiju.

Prostor mora odisati svježinom, da ima svjetla, da bude harmoničan. Da te ne zamaram sad, ali tu je i teorija boja – svaka boja ima svoje zašto. Tvoje boje bolje da i ne spominjem, pravo je čudo kako uopće uspijevate boraviti tu. Treba ti više zelene. Bijele. Ova tvoja siva je jako depresivna boja, kaže. U pravu si – pomislim. Ali se zato najmanje prlja.

Cvijeće je jako bitno – primijeti Goga. Bambus ti je simbol zdravlja i blagostanja. Ako imaš neko cvijeće s trnjem, njega možeš staviti kraj ulaznih vrata – da ti zaštite kuću, ruže puzavice su i inače na ulaznim vratima. Svježe cvijeće drži unutra. I biraj neko s okruglim listovima. Nemoj ništa šiljasto i uspravno, to je suviše muška energija. Agresivna, shvataš? Pravila sam se da savršeno shvatam. Čak sam bila spremna da za svako zlo koje me snašlo, od skoka kamate, preko boli u leđima pa do kvara na perilici rublja – optužim osobno sirotu sanseveriju.

Kupatilo, kuhinja i spavaća soba – nastavi Goga. Najvažnija tri prostora. Izbaci televizor iz spavaće sobe, stavi dvije, tri figure u jarkocrvenoj boji, promijeni posteljinu – pa da vidiš čuda. Kupaotilo treba biti pravi mali spa centar. Puno svijeća, mirišljava sol, eterična ulja. U kuhinji drži zdjelu s voćem. Očisti prostor oko ulaznih vrata, jako je važno da energija može nesmetano ući. To si u pravu, mislim si, koliko je cipela u predsoblju, ta tvoja energija mora se baš dobro pomučiti.

Mama, mama – cičala je Beba. Dođi da vidiš cvijet! Gdje…? Vidi, mama, biljčica je procvjetala! Naša biljčica…? Stvarno? Daj da vidim… Pa stvarno! Biljčica moja mila. Procvjetala. Daj mi mobitel, mišu.

Goga, Gogili, znaš kad si mi ono rekla da premjestim teglu u trpezariju…? E, pa, eno je – procvjetala je. Ko bi rekao – znaš da sam je uvelike bila otpisala, kad ona – cvjeta. Imala si pravo. Ko bi rekao – onako neugledan kut…? Dala si mi ideju. Kuda ćeš s tim poplunom, mama..? Kako kuda…? Od večeras mama spava u trpezariji…!