Josipa Lisac: Intimu nikada nisam dijelila s drugima

Vrsni poznavaoci umjetnosti jednoglasno su je proglasili najvećom heroinom domaće muzičke scene, unikatnom pojavom koja još od prve pjesme i sebi i drugima postavlja najviše standarde.

Josipa Lisac bila je i ostala svojevrsna ikona stila, dama specifičnog načina interpretacije, čiji imidž nikad nije robovao društvenim normama. Nevjerovatna moć transformacije, mistika u glasu i posebnost u svemu, od životne filozofije do scenskih nastupa, jedne su bacali u trans, a druge iritirali. Naslov njenog posljednjeg studijskog izdanja, “Živim po svome”, u samo tri riječi opisuje zbog čega je popularna “lisica” vjerovatno najoriginalnija zvijezda bivše Jugoslavije.

Bogata karijera slavne Zagrepčanke počela je prije više od četiri decenije debi albumom “Dnevnik jedne ljubavi”, snimljenim u saradnji s Karlom Metikošom, čuvenim kantautorom za koga se kasnije udala. Umjetnica koja cijelog života strasno voli svoj posao i samo jednog muškarca i dalje ne dopušta da je bilo šta razočara ili previše uzbudi.

“Još sa osamnaest, devetnaest godina dobro sam znala šta mi se sviđa, ali sam tražila ono što hoću. Interesantno je da uvijek vidimo ono što ne želimo, možda zato što je to lakše uzeti. Međutim, nisam skretala s puta, tražila sam drugačiji izraz. Svi smo kao mali htjeli da pobjegnemo sa cirkusom, a ja sam oko sebe napravila sopstveni. Lako je reći: “Dosta mi je svega, bježim na pusto ostrvo!” Ali, vještina je stvoriti posebno ostrvo na kom se može dugo opstati, objašnjava legendarna pjevačica svoj put, na kome su je pratili kako publika oduševljena njenom originalnošću, tako i vječne borbe s vjetrenjačama i predrasudama.

Uz ekstravaganciju i pjesme istinske muzičke legende stasavale su generacije, pa nije ni čudo što se njenom pojavom decenijama bave i sociolozi i društveni hroničari, pokušavajući da dokuče zbog čega je oni koji su nekada kritikovali njen način odjevanja danas smatraju svojevrsnom ikonom stila.

“Trebalo je da prođe mnogo vremena dok nisam počela da se šalim kako sam konačno i ja došla u modu. Dug je put do uspjeha. Ako ne stojite iza svojih stavova, ako se vaši ideali ruše zato što nasjedate na provokacije, onda nemate mnogo šanse”, objašnjava pjevačica i dodaje da je svaki svoj izbor napravila sama.

-“Mislim da mnoge stvari koje nam se dešavaju možemo unaprijed da izaberemo, osim onih s kojima se suočavamo van naše volje, kao što su život i smrt. Nekima je život darovan bez ljubavi, a neki su rođeni iz ljubavi, što već nije pitanje izbora. Život je teško doba i trebalo bi ga provesti dostojanstveno. Ali nije fer živeti bez ljubavi. Bunt pokazujem kroz svoja djela, a roditelji su mi uvijek govorili da dobre i loše stvari radim isključivo sebi i da za to treba da snosim odgovornost. Ego je naš najveći neprijatelj, treba imati snage i reći: “Kriva si za svoje postupke.” Ja sam sa svojim egom uvijek bila na ti”, kaže u šali.

Iako uveliko gazi sedmom decenijom, reklo bi se da je energičnija od mnogih mlađih koleginica. Tajna se krije u redovnom bavljenju golfom, koji joj pomaže da ostane u fizičkoj i psihičkoj formi.
-“Lako je odalamiti lopticu, ali treba je udariti tako da postignete cilj. Zato često govorim da je golf kao život. Zapravo fantastičan rendgen za razotkrivanje ljudi, jer po načinu igre možemo uvidjeti koliko je neko agresivan i kako se ponaša, s obzirom na to da se mnogi u javnosti predstavljaju lažno. Kada odem na teren, srećem ljude koji su ljuti na čitav svijet, pa tamo ispoljavaju frustracije. Igram i s onima koji su dvostruko mlađi od mene, ali zapravo sam ja mlađa od njih, jer su već nervozni i isfrustrirani problemima. Uprkos svemu, volim da se družim s mlađim generacijama. Ako sam imala nešto da kažem svom Karlu, to sam činila u četiri oka i nikada nisam intimu dijelila s drugima.

Josipa i dalje posvećuje koncerte svom suprugu, koji je umro prije mnogo godina. Karlo Metikoš, čovjek koji je imao sjajnu karijeru, potpuno se posvetio njoj i njenoj muzici, sve dok ih krajem 1991. smrt nije rastavila.

“Mnogi umovi pokušali su da daju tačnu definiciju ljubavi, pa se neko našali, neko je ironičan, neko pametan. Najljepše što čovjek može da učini je da je pokaže. Svi imamo samo jednu veliku ljubav, samo jednu najvažniju životnu priču iz koje do posljednjeg časa izvlačimo najrazličitije poruke. Nije važno koliko ona traje. Ponekad to može da bude samo jedna rečenica, jedan sudbinski pogled, a ponekad su to godine preljepog života. Ja sam više od dvije decenije imala i duhovnu i fizičku ljubav, koja me je u svakom trenu ispunjavala i bez koje se sigurno ne bih ostvarila.

Autor i foto: Life Content