Miljana Brezičanin: Muzika kao stil života

Prvu ariju Miljana Brezičanin, solo pjevačica, naučila je sa sedam godina, a ljubav prema muzici, kazuje nam, rodila se mnogo ranije. I možda svi dugujemo zahvalnost Djeda Mrazu, koji joj je jednog decembra u paketić spakovao kasete s klasičnom muzikom, uz koju se uspavljivala i budila… O nastupima, ljubavi, muzici, radu s djecom pričala nam je štampanom izdanju, a ovo je nastavak intervjua…
Razgovarao: SINIŠA VUJANOVIĆ

Kako zapravo izgleda vaša radna sedmica?
Veoma isplanirano i neponovljivo. Ne samo da se svaka sedmica razlikuje od prethodne nego se i svaki dan razlikuje. Jedino što ih povezuje jeste moje svakodnevno vježbanje pjevanja. Angažovana sam na više strana – u Udruženju pjevača operske muzike “Figaro”, Muzičkoj školi “Opus Conmusica”, muzičkoj igraonici “A-ram-sam-sam”, Dječijem pozorištu RS… Uvijek se trudim da sve postignem! Poštujem svoje i tuđe vrijeme i trudim se da nikad ne otakzujem zakazano, ali se ponekad desi da se neke obaveze moraju “rotirati”. I pored toga, u mom rasporedu uvijek ima mjesta za nešto sasvim novo…

Kakvu vrstu muzike slušate privatno?
I privatno slušam klasičnu muziku, mada su mi bliski i jazz i fado izvođači. Kada želim da se opustim i isključim se iz svakodnevice, Dulce Pontes mi bude prava relaksacija.

Krase li vas još neki skriveni talenti o kojima još niste govorili…
Kao što su skriveni za vas, skriveni su i za mene. Nažalost, posvećenost pjevanju i glumi oduzima sve moje vrijeme i do sada nisam uspjela da ih otkrijem. Kao mala, pisala sam pjesme, slikala, igrala… ali muzika je bila ta koja je nadjačala sve. Zauvijek me je okupirala!

Vaša poruka za čitateljice koje će poslije ovog intervjua biti inspirisane da krenu vašim stopama?
Vjera u uspjeh uspjeha je pola. Kada čovjek ima cilj u životu, kada mnogo radi i ulaže u sebe, njegova sretna zvijezda sigurno zasija. Nije lako početi, teško je nastaviti, puno je onoga što treba prevazići i preživjeti, ali kada uspijete, osjećaj je sjajan.

FOTO: PRIVATNA ARHIVA