Zemlje koje će zadovoljiti vaše nepce

Stojeći na raskršću Indije, Kine i Okeanije, tajlandska kuhinja uzela je najbolje tehnike i namirnice od ostale tri. U jelima se koristi puno bijelog luka i čilija. Osim toga, česte namirnice su limunov sok, korijander i limunova trava, što tajlandskoj kuhinji daje karakterističan oštar okus. Osim toga, nadaleko je poznat njihov riblji umak i pašteta od račića. 

 

Od maslina do hobotnice. Pravi ukus Grčke je spoj svježine i čistoće. Ukus se ne maskira, posebno kada su u pitanju domaći hljeb, svjež paradajz i riba tek izvađena iz mora. Podnevni obrok glavni je događaj uz koji ide niz poslastica. Srijeda i petak su već tradicionalno označeni kao dani bez mesa.

 

Kineska kuhinja je jedna od onih koje najviše gode nepcima. Kulturološko pravilo Yina i Yanga, odnosno ravnoteže i sklada, vidljivo je i na tanjiru. To uključuje i hlađenje namirnica poput voća i povrća koje će se stopiti s vrućim začinima i mesom. Kinezi preferiraju rižu, ali i rezanci su vrlo blizu. To su dvije namirnice koje će upotpuniti gotovo svako jelo. Postoji i niz regionalnih jela koja su nastala pod geografskim i istorijskim uticajem. 

 

Od sira i šampanjca do puževa i poznatih francuskih kruščića, takozvanih baguettesa. Francuska kuhinja odlikuje se velikim izborom namirnica. Svaka regija ima svoj specijalitet. Francuzi smatraju kako je ručak glavni obrok, iako je maratonsko ručavanje, koje traje i do dva sata – sve rjeđe. Krunski obrok jeste večera pripremljena kod kuće, koja se sastoji od šest slijedova. 

 

Katalonska kuhinja puna je priznanja gurmana širom svijeta. Kao i ostale regionalne kuhinje Španije i katalonska kuhinja favorizuje šafran i kumin, kao i med. Mješavina sastojaka i tradicije daje štih hrani u Barseloni: pripremanje morskih plodova i jela s nizom bogatih umaka. Večera je glavni događaj, ali nikad prije 21 sat. 

U meksičkoj kuhinji je najvidljiviji uticaj španske, a potom i francuske te afričke kuhinje. Od namirnica se posebno ističu kukuruz i grah, koje meksikanci spremaju na mnogo svjetski poznatih načina. 

 

Italijanima je hrana nedvosmisleno najbolji izvozni proizvod i to s razlogom – jer je svijet želi. Uprkos svim regionalnim razlikama, postoje neke zajedničke kulinarske poveznice. To se prvenstveno odnosi na pizzu, tjesteninu i rižota. Što se pića tiče, tu je kafa na prvom mjestu.

 

Indijska kuhinja mijenja oblik. Na jugu je osnovna namirnica riža, a na sjeveru čapati, odnosno indijske pogačice. Najčešće se serviraju uz gustu supu od mahunarki ili leće, povrće te umake od krupno sječenog povrća. Riba i meso takođe su uključeni u prehranu. Jela su najčešće bogata egzotičnim začinima. 

U japanskim restoranima specijaliteti kuće su sashimi (sirova riba), yakimono (jela s grilla, najčešće piletina i junetina), te barovi s tjesteninom. Vrhunac japanske kuhinje je kaiseki, odnosno ceremonija ispijanja čaja. 

 

Ta je kuhinja mješavina kineske, portugalske i indijske. Kolonisti i trgovci ostavili su trag na kuhanju i namirnicama. To su nacije koje su najpoznatije po svojoj hrani. Obilje riže svojstveno je regiji s plodnim terasastim krajolikom. Začini podsjećaju na vrijeme trgovine i invazije, a vatreni čili kao da odražava strast stanovništva. Njihova kuhinja nije komplikovana, a ukusi su odvojeni i jednostavni.