Jesu li kavaljeri davno izumrla vrsta?

S vremena na vrijeme susrešćemo se sa jednim od njih i poslije tog kratkog susreta ostaćemo očarane i pod utiskom cijeli dan, kao da nam se desilo nešto nevjerovatno čudno, ali i lijepo. I onda kada ta osoba izađe iz našeg života munjevitom brzinom, baš onako kako je i ušla, shvatamo da smo u tom trenutku doživjeli bliski kontakt sa jednim primjerkom davno izumrle vrste – sa kavaljerom.

Zamislite samo kako li se osjećaju one sretnice koje su u ovim modernim vremenima uspjele da prigrabe jednog takvog samo za sebe? „Mora da postoji nešto čudno sa njim“, uobičajena je prva reakcija na postojanje takvog mladog muškarca. A samo prije nekoliko decenija kavaljerstvo je bilo uobičajena stvar, nešto što se podrazumijeva.

Ne kažemo da bismo voljeli da se mijenjamo sa ženama iz pedesetih ili šezdesetih. U mnogim zemljama svijeta u to vrijeme žene nisu imale pravo glasa, nisu mogle da se zaposle na brojnim pozicijama, na njih se gledalo kao na ukras, mjesto im je bilo u kuhinji ili sa djecom. No, kako je onda u to doba kavaljerstvo bilo na vrhuncu, zapitali smo se… i onda došli do zapanjujućeg zaključka – da nije sve to samo bila gluma?

Ipak, ne možemo reći da je kavaljerstvo samo to. Ne postaje se kavaljer preko noći. To je ipak znak dobrog vaspitanja. No, ko će još danas, u ovakvo zbrkano vrijeme, provoditi sa djecom više vremena no što je potrebno i učiti ih da postanu kavaljeri?!

I kakvo je stanje u svijetu džentlmena danas? Podaci su zaista zanimljivi…

Dakle, rezultati jedne ankete u kojoj je učestvovalo preko 5000 muškaraca pokazuju da će tek jedan od sedmorice (veličanstvenih!) muškaraca ponuditi svoje mjesto mlađoj ili starijoj dami u javnom prevozu. Nešto malo bolje prolaze trudnice kojima ustaju skoro svi (ali ni tu situacija nije baš sjajna). No, još šokantnija je činjenica da čak trećina muškaraca priznaje da nikada ne nosi svojim majkama ili ljepšim polovinama teške putničke torbe. Zapravo, oni ni ne pomišljaju na to.

Hoćete još? Pa, evo interesantnog podatka… Tek jedan od pet muškaraca će vam privući stolicu ili pridržati jaknu dok se oblačite! No, koliko god vam ovo djelovalo šokantno, razmislite malo… Da li vam danas uopšte djeluje prirodno da vam neki muškarac pridrži stolicu ili kaput? Svi znamo da, osim u ekskluzivnim restoranima, takvi gestovi djeluju kao šok bombe.

Zanimljivo je, takođe, da čak 25% ispitanih žena (od 5000 koliko ih je učestvovalo u istom ispitivanju) tvrdi da im ovakvi fini gestovi uopšte ne prijaju, i da im čak djeluju snishodljivo.

Ipak, kada se uloge zamjene, većina muškaraca će priznati da im ne prijaju ovakvi gestovi. Oni ne vole da im žene pridržavaju vrata, a kamoli da im ponude mjesto u javnom prevozu i zbog toga bi se čak i postidjeli.

Kakvo god bilo objašnjenje za ovakvo ponašanje mi priznajemo da bismo voljele da živimo u svijetu u kojem će svako makar na tren zastati i reći koju lijepu riječ i ponuditi pomoć nepoznatoj osobi na ulici, bez obzira na to da li je ta osoba muškarac ili žena. Prosto zato što smatramo da će svijet tako biti malo ljepši.