Opsjednutost savršenstvom

Kako da se opustite ako vas neprekidno progone iste misli? Pokušajte, jer niste jedini kome se to dešava. U pitanju je bolest modernog doba, ali ipak postoji izlaz iz začaranog kruga…

Svi imamo trenutke opsesije. Na primjer, kada “udavite” prijateljice višesatnom analizom partnerovih riječi i djela. Ili one beskrajne unutrašnje debate koje “vodite” ispred ogledala i odlučujete da li da izađete na ulicu u šorcu ili ne. Za prekidanje vrtloga istih misli obično je dovoljno jedno prijateljsko: “Trgni se!”. Ali, šta se dešava kada, bez obzira na to što se silno trudite, ne prestajete da razmišljate o jednoj te istoj stvari? Šta ako to preraste u opsesiju? Tako nešto počelo je da se dešava našoj citateljki Katarini (27) prije dvije godine. “Nešto me obuzme”, priznaje ona, “i počnem da vrtim istu stvar u glavi, sve dok bukvalno ne doživim napad panike. Znam da je to problem, ali ne mogu da se kontrolišem.”

Opsesivno razmišljanje
Izgleda da sve više mladih žena poput Katarine postaju žrtve pojave koju eksperti nazivaju poremećaj opsesivnog razmišljanja. Nije u pitanju samo intenzivno razmišljanje o nečemu, već osoba bukvalno ne može da prestane da razmišlja o istoj stvari, iznova i iznova. Ali, zbog čega se ovaj problem češce javlja kod žena nego kod muškaraca? Zato što se u korijenu nalazi težnja za perfekcijom, koja karakteriše većinu žena današnjeg doba. Od mladih žena se ne očekuje samo da budu uspješne i nezavisne kao muškarci, već i da izgledaju poput top-modela. Standardi za žene ovog vijeka zaista su visoki: sticanje znanja i savršenog izgleda tokom dvadesetih godina života, kao i ostvarivanje u emotivnim vezama, karijeri i fizičkom izgledu. Vremenom, zbog velikih očekivanja, žene su razvile ozbiljne komplekse. Kada mlada žena ne ostvari sve što joj društvo nameće, ona sebe krivi za “neuspjeh”. A vremenom to može da se razvije u opsesivna razmišljanja o tome kako da bude bolja u svim životnim oblastima. Na primjer, kada joj se muškarac ne javi nakon prvog izlaska, žena (barem većina) pomisli da nije dovoljno dobra za njega, a ne da on nije vrijedan njene pažnje.

Zatražite pomoć!
Nemojte da dopustite da vam bezrazložna briga uništi život! Ako počnete o nečemu opsesivno da razmišljate, toliko da to narušava vaš život, ne oklijevajte da zatražite pomoć. Opsesivno-kompulsivni poremećaj je po učestalosti četvrti mentalni problem. Čak i u slučaju da ne gubite kontrolu nad mislima, zar ne biste bili sretniji kada biste prestali da pretjerano analizirate svoj život? Zapravo, većina nas mora da prestane da se muči i “preznojava” zbog beznačajnih, malih stvari. Nikakvo opsesivno razmišljanje neće vam pružiti tijelo iz snova, izazvati njegovu ljubav, niti iskontrolisati događaje u budućnosti. Niste savršeni i što je još važnije – NE MORATE TO DA BUDETE!

Katarinino iskustvo
“Kada sam raskinula sa dečkom, opsesivno sam razmišljala o tome kuda se on kreće, o čemu misli i šta znače njegove riječi. Stalno sam vrtila iste misli u glavi. Nisam mogla da prestanem”, kaže Katarina. Čak i kada je nastavila život nakon prekida veze, fiksacije su ostale. “Stalno me je hvatala panika da donosim pogrešne životne odluke.” Ova opsesija zagospodarila je njenim životom. “Nisam mogla da uradim baš ništa dok mi neko ne pomogne da donesem odluku ili potvrdi da sam nešto dobro izabrala ili uradila. Takav život u konstantnoj brizi potpuno me je iscrpio.” Kada je počela naglo da mijenja raspoloženja, sve je izmaklo kontroli i Katarina se obratila za pomoć ljekaru specijalisti. Nakon psihoterapije, konačno je uspjela da kontroliše proces razmišljanja. “Naučila sam da se opustim i postala sam mnogo tolerantnija prema sebi. U stabilnoj sam emotivnoj vezi sa muškarcem koji mi pruža osjećaj sigurnosti i samopouzdanja. Uvjerila sam se da treba biti opušten da bi bio sretan. Moja glava više ne zuji od istih misli”, kaže Katarina.

Poremećaj odgovornosti
Eksperti kažu da ne smijemo potcjenjivati štetu koju opsesivno razmišljanje čini našem mentalnom i opštem zdravlju. Ako se na vrijeme ne zatraži profesionalna pomoć, ono može da izazove hroničnu anksioznost i depresiju. U ekstremnoj formi, opsesivno razmišljanje može da se manifestuje kao tip opsesivno-kompulsivnog poremećaja. Takođe, kompulsivno razmišljanje ne mora obavezno da znači da patite od OKP-a, ali uzroci su slični i najčešće se odnose na velike životne tranzicije. Ove promjene su karakteristične za dvadesete godine života – završetak školovanja, zaposlenje, početak nove emotivne veze ili promjenu životne sredine. OKP je poremećaj odgovornosti – iznenadno odrastanje, sazrijevanje i preuzimanje odgovornosti za postupke. Osjećanja se mijenjaju i razvijaju u zastrašujuće “loše misli” da će se nešto desiti vama ili drugim ljudima