Nađite vremena za dragocjene porodične trenutke

Svakodnevne obaveze na poslu i u kući oduzimaju nam previše od dana, još ako želimo da se posvetimo djeci i povremeno opustimo sa prijateljima, čini se da nam vremena za naše roditelje nikad ne ostaje, osim za povremen kratak telefonski poziv.

Danas se na nježnost gleda kao na slabost – na nešto što nas sprečava da budemo racionalni i efikasni. Prebrz nam je tempo života. Ljudi gledaju da maksimalno iskoriste vrijeme i čini im se da je posvećivanje pažnje bližnjem i briga o njemu gubitak vremena. Nešto što je suvišno. Ne samo što je to velika zabluda, već je i opasno. Kao ljudskim bićima u prirodi nam je da budemo nježni i da imamo potrebu da prema nama budu nježni. Puno znači kada imate podršku i ako ste u stanju da dajete i primate nježnost jer će vam se to davanje i vratiti. A ko je najviše zaslužio da je dobije od vas? Pa vaša djeca i roditelji.

Roditeljsku ljubav nekad uzimamo zdravo za gotovo, jer je ona bezuvjetna i toga smo svjesni. U svakodnevnoj trci sa vremenom, oni najčešće ispaštaju jer mislimo: neće se naljutiti, posjetiću ili zvaću ih sutra. Nekad nam je problem i to što koliko god bili uspješni, "veliki" i poštovani, dovoljan je jedan njihov pogled ili komentar da naša odrasla ličnost ustupi mjesto nezaštićenom i nesigurnom djetetu, kakvo smo nekad bili. 

 

Ali ključ odrastanja je prevazići te loše osjećaje, ako ih imamo i shvatiti da šta god da se dešava majke i očevi ostaju dio nas. Oni su ti koji će, bez obzira na sve, biti tu za nas. Oni su jedini koji su nam podrška i kad griješimo, koji nas ne osuđuju za naše postupke, koji će nam pomoći i kada to ne tražimo. I ako nas kritikuju to je samo zato što nam žele dobro. Zato i mi treba da budemo uz njih, naročito kako stare. A to će nam se višestruko vratiti. 

 

Porodična okupljanja su trenuci koji su nam svima neophodni – oni nam pružaju osjećaj sigurnosti i podrške. U tim trenucima treba uživati, što češće. Najbolje je da to budu nedjeljni ili mjesečni rituali u kojima će učestvovati sve generacije, uključujući i bake i deke. Nedjeljni ručak je idealan za to. U tako opuštenoj atmosferi najlakše je pokazati bliskost zahvaljujući čemu se naši stari roditelji neće osjetiti kao da su izgubljeni u svemiru i prepušteni sebi i svojoj muci.

 

 

Nemojte da dopustite da se i vaši roditelji tako osjećaju, kada je sa tako malo truda to moguće izbjeći. Dovoljno je da ih pozovete telefonom i pitate kako su, da se povremeno prošetate gradom zajedno, iznenadite ih nenajavljenom posjetom, nedjeljom ujutro odete na pijacu, kafu, sladoled, pitate za savjet ili da vam pričaju kako su se kao mali slagali sa mamom, tatom, bratom ili sestrom. Možda ćete se čak kod ovog posljednjeg iznenaditi kada krenu da vam pričaju zanimljive detalje iz djetinjstva za koje niste znali. Možda ćete uživati dok slušate.

 

Rečenica – nemam vremena ne znači da nemate vremena. To znači da ga za nešto nemate, a za nešto drugo imate. Napravite drugačiji dnevni raspored i nađite vremena za svoje roditelje. Usudite se da im vratite nježnosti koju su vam poklanjali dok ste bili mali. Koliko god da imate godina, od roditelja uvijek možete naučiti nešto novo. Oni su riznica životnog iskustva koje je od neprocjenjive vrijednosti. Iskoristite maksimalno vrijeme koje imate sa njima, jer će ti zajednički trenuci usrećiti i vas i njih i sjećaćete ih se do kraja života.