Dobra vila roditelja

Mr sci. vet. med. spec. reprodukcije Bojana Bajagić, ili najkraće rečeno doktorica Bojana, embriolog, bavi se jednim od najplemenitijih poziva i ističe da je privilegovana zbog toga. Naime, uz njenu pomoć na svijet je došao veliki broj malih, rozih i dugo priželjkivanih beba, a njihovi roditelji su postali najsretniji ljudi na svijetu.

Želju da se bavim humanom reprodukcijom sam dobila nekako iznenada, prosto sam shvatila da je to ono čime želim da se bavim u životu. Nakon mnogo učenja, specijalizacije i usavršavanja, stekla sam znanje da se bavim pozivom koji radim već nekoliko godina a koji se riječima teško može opisati. Ljudi koji godinama žele potomstvo, koji su skoro izgubili nadu da će postati roditelji, dođu u kliniku za vantjelesnu oplodnju i tamo se dogodi nešto što se granici sa čudom – ostanu trudni.

LJZ: Šta je zapravo vantjelesna oplodnja?
Bojana: Najjednostavnije rečeno, to je prirodna oplodnja koja se dešava van tijela. Kod ljudi koji zbog steriliteta ili nekog drugog razloga ne mogu začeti na klasičan način, a takvih parova je oko 10 i 15% , izvade se jajna ćelija i spermatozoid koji je oplodi kako bi žena ostala u drugom stanju. Važno je naglasiti da tu nema ništa neprirodno i da je termin vještačka oplodnja potpuno pogrešan u ovom slučaju. Vještačka oplodnja bi bila kada bi se jajna ćelija i spermatozoid napravili i tako se dobila beba. U vantjelesnoj oplodnji nema ništa neprirodno.

LJZ: Kako ste odlučili da se bavite ovim poslom i koliko je potrebno truda da bi se stekli znanje i vještina za ovaj posao?
Bojana: Nakon završenog Veterinarskog fakulteta i par godina rada u nekim drugim sferama medicine poželjela sam da se bavim humanom reprodukcijom, odnosno vantjelesnom oplodnjom. Uspjela sam dobiti stipendiju i otići na usavršavanje u čuveni italijanski institut Lazzaro Spallanzani u Milanu koji je jedan od najboljih na svijetu, a nosi ime po utemeljivaču vantjelesne oplodnje. Specijalizovala sam se na polju andrologije, nauke o osobinama muškog pola, i embriologije. U zadnje tri godine radim u Zdravstvenoj ustanovi Medico-S u Banjoj Luci gdje se bavim vantjelesnom oplodnjom u laboratoriji koja je opremljena najsofisticiranijom opremom, što uz visoko obučen kadar koji predvodi dr Sanja Sibinčić, daje rezultate koji su u rangu najboljih u Evropi. Inače, zanimljiv je podatak da su najbolji svjetski stručnjaci za vantjelesnu oplodnju uglavnom veterinari. Ovo je jako odgovoran i težak poziv u kojem nema mjesta greškama ili improvizaciji i zato zahtijeva izuzetno veliko znanje, smirenost i ogromnu ljubav prema tom poslu. Sa druge strane, svaki trud se višestruko isplati kada se test na trudnoću pokaže pozitivan, a poslije devet mjeseci na svijet stigne mali, rozi zamotuljak. A do sada smo usrećili brojne roditelje.

LJZ: Kako izgleda proces vantjelesne oplodnje?
Bojana: Bilo bi preopširno sve korake opisivati, ali moj posao je da pronađem zdrav i zreo spermatozoid i da ga ubacim u jajnu ćeliju kako bi je on oplodio. Ovo možda zvuči jednostavno, ali uopšte nije. Sve se radi mikroskopom i još pod kratkim vremenskim rokom. Primjera radi, nalaz zdravog muškarca broji oko 200 miliona spermatozoida, a oni koji su moji pacijenti imaju ih svega nekoliko koje ja moram pronaći u roku od šest sati od vađenja jajne ćelije. Tu počinje trka sa vremenom. Nema ustajanja niti pauze dok se ne pronađe jedan zdrav spermatozoid koji će oploditi jajnu ćeliju. Vremenom sam se ispraksala i mogu vrlo brzo da ga prepoznam i uhvatim gotovo u sekundi kad ga vidim. Ako u uzorku ima samo jedan kvalitetan spermatozoid ja ću ga pronaći. Nakon uspješne oplodnje, u specijalnim inkubatorima razvija se embrion koji se kasnije ubacuje u matericu.

LJZ: U kojim slučajevima se preporučuje ovaj postupak?
Bojana: Kod parova kod kojih se utvrdi sterilitet prvo se ide na inseminaciju. To je jedan od vidova potpomognute oplodnje kod kojeg se ne vade jajne ćelije, odnosno ne radi se aspiracija, a radi se kod žena koje imaju prohodne jajovode i kada je nalaz spermiograma kod partnera uredan. Inače, pravilo u svijetu je da se prvo rade tri inseminacije prije nego se uđe u proces vantjelesne oplodnje. Procenat uspješnosti inseminacije je oko 15%, dok je kod vantjelesne oplodnje od 25 do 60%. Uspješnost zavisi od brojnih faktora, a uglavnom se smanjuje što je broj godina starosti žene veći. U RS prvi postupak vantjelesne oplodnje finansira država, postupak košta oko 5.500 KM, a naredne plaćaju pacijenti. Dobra vijest jeste to da kod nas u velikom broju slučajeva žene već u prvom putu ostanu trudne.

LJZ: Koje još aspekte podrazumijeva vaš posao?
Bojana: Moj tipičan radni dan sastoji se od konsultacija, analiza spermiograma, različitih testova, pohranjivanja embriona. Imamo veliki broj roditelja koji su dobili djecu vantjelesnom oplodnjom, a čuvaju svoje zamrznute embrione. Inače, embrione čuvamo od prije dvije godine u posebnim spremnicima na temperaturi od -185 stepeni Celzijusa. Nedavno sam pročitala da je rođeno dijete čiji je embrion bio zamrznut 20 godina. To uliva veliku nadu roditeljima da će imati željeno potomstvo.

LJZ: U čemu leži ljepota posla koji radite?
Bojana: Trenutak kada se saopšti roditeljima da je sve u redu i da je nalaz na trudnoću pozitivan – neopisiv je. To su momenti prepuni emocija, radosti, one lijepe nevjerice da se dugogodišnji san počeo ostvarivati. Uistinu smo svi sretni što radimo posao koji toliko usrećuje ljude. Svi mi slijedimo primjer dr Sanje koja svakog pacijenta jednako poštuje i ima jednak stav prema svakome.