Kako liječiti hronične bolesti u trudnoći

Tokom trudnoće može doći do pojave raznih hroničnih bolesti, zbog čega je neophodno da obratite pažnju na njihove simptome, kao i da svom ljekaru saopštite sve eventualne promjene koje primijetite na svom organizmu. Danas vam predstavljamo hronične bolesti koje se mogu pojaviti u trudnoći.

ASTMA I TRUDNOĆA

Blaga astma, kod koje se koristi samo povremena upotreba inhalatornih kortikosteroida ili bronhodilatatora (pumpica), obično nije problem u trudnoći. Kod težih oblika, sa čestim astmatičnim napadima i stalnom upotrebom lijekova, jako je važno biti u stalnom kontaktu sa nadležnim ljekarom i bez prekida uzimati lijekove koji su propisani, bez obzira na trudnoću. Ako se na bilo koji način pogorša stanje bolesti, pojačaju se napadi, ili postanu češći, potrebno je odmah se javiti ljekaru.

Astma koja je dobro kontrolisana ne utiče na stanje bebe i zato je jako važno da se se uzimaju prepisani lijekovi, kao i da se redovno ide na kontrole.

Lijekovi koji se uzimaju u trudnoći ne utiču na bebu, mnogo je gore ako se ne uzimaju jer se tako mogu provocirati napadi. Inhalatori ulaze u krv majke vrlo malo, a do bebe još manje, dok kod tableta nešto veća količina ulazi u krv, ali ni to ne bi trebalo da smeta bebi.

Rizik od dobijanja napada tokom samog porođaja je veoma mali, a potrebno je ponijeti lijekove na porođaj i o svom stanju obavezno obavijestiti ljekara i sestre u porođajnoj sali.

Uzimanje lijekova protiv astme ne utiče na dojenje, ali je o stanju i terapiji potrebno obavijestiti pedijatre.

EPILEPSIJA I TRUDNOĆA
Da li će epilepsija uticati na trudnoću odnosno trudnoća na epilepsiju je vrlo individualno – kod skoro polovine slučajeva nema nikakvih promjena, a kod ostalih žena uglavnom dolazi do poboljšanja i nema napada, ali ne smije se zanemariti i onaj mali udio žena kod kojih se javi pogoršanje, što zahtijeva prilagođavanje terapije i intenzivniji nadzor. U svakom slučaju je vrlo važno da se neurolog obavijesti o trudnoći i da on odluči da li je potrebna promjena doze i vrste lijekova, te učestalost kontrola. Obavezno je obavjiestiti i ginekologa o epilepsiji i terapiji, a nikako se ne smije prestati sa uzimanjem lijekova. Ukoliko se na bilo koji način pogorša stanje bolesti, odmah se o tome mora obavijestiti i ginekolog i neurolog.

Žene na antiepiletičkim lijekovima treba da počnu sa uzimanjen folne kiseline bar tri mjeseca prije začeća i to u dozi od 4 mg dnevno, te da nastave sa tom dozom do trećeg mjeseca trudnoće, da bi smanjili rizike nastanka problema koje mogu da izazovu ovi lijekovi. Tokom trudnoće potrebno je da se rade vrlo detaljni ultrazvučni pregledi tokom kojih se kontroliše morfologija ploda, a posebna pažnja obraća na kičmu, lobanju, lice i srce.

Što se tiče terapije, najvjerovatnije je da neće biti velikih izmjena vrste lijekova, ali je moguće da će se doze izmijeniti. Trudnoća se kod žena sa epilepsijom mora planirati, da bi se na vrijeme počelo sa uzimanjem folne kiseline, a s obzirom na to da neki lijekovi koji se koriste za epilepsiju utiču na metabolizam vitamina K, da bi se smanjio rizik od razvitka krvarenja kod bebe kao posljedica ovog dejstva, moguće je da će se tokom posljednjeg mjeseca trudnoće početi sa terapijom vitamina K.

Epileptički napadi mogu nositi potencijalnu opasnost po bebu jer ona tokom napada ne dobija dovoljno kiseonika. Ako napad kratko traje, ne bi trebalo da bude problema, ali da se ne bi ponavljali napadi, važno je da uzimate svoju terapiju. Tokom porođaja se ne povećava rizik, ali se terapija mora redovno uzimati.

OBOLJENJA ŠTITNE ŽLIJEZDE
Problemi sa štitnom žlijezdom mogu biti rezultat njene prevelike ili premale aktivnosti. U oba slučaja se stanje funkcije štitne žlijezde kontroliše određivanjem nivoa hormona koje proizvodi ova žlijezda – određuju se slobodni T3, T4 i TSH, i na osnovu ovih rezultata se procijenjuje da li je i koja terapija potrebna, odnosno regulišu nivoi doza. Lijekovi koji se koriste za ove probleme ne bi trebalo da utiču na razvoj bebe, ali se funkcija bebine štitne žlijezde svakako kontroliše poslije rođenja.

Tokom trudnoće se nastavlja dotadašnja terapija, a doze se prilagođavaju tokom konsultacija sa endokrinologom, shodno nivoima hormona. Kao što je potrebno endokrinologa obavijestiti o trudnoći, tako i ginekologa treba obavijestiti o postojanju problema sa štitnom žlijezdom i o terapiji.

ŠEĆERNA BOLEST
Ukoliko već određeno vrijeme postoji šećerna bolest i terapija inzulinom, potrebno je trudnoću planirati i tome razgovarati sa nadležnim endokrinologom. Jako je važno u trudnoću ući sa regulisanim nivoom šećera u krvi, jer se tako smanjuje mogućnost da dođe do komplikacija i lakše je regulisati doze inzulina. Trudnoću treba da prate i ginekolog i endokrinolog, i vrlo je važno redovno odlaziti na detaljne ultrazvučne preglede, da bi se pratio rast i razvoj bebe. Posebno se tokom pregleda obraća pažnja na kičmu, mokaz, srce i lice. Kada je šećerna bolest dobro regulisana, a rezultati pregleda dobri, nema razloga za brigu.

Inzulin ne utiče na bebu i mora se uzimati tokom trudnoće, jer je po bebu mnogo opasnije da se ne uzima. Terapija se nikako ne smije mijenjati bez savjeta ljekara, doze se ne smiju smanjivati ili povećavati, obroci se ne smiju preskakati, kao ni odustajati od fizičke aktivnosti.

Komplikacije trudnoće sa šećernom bolesti se mogu izbeći ako postoje redovne kontrole, a neke od komplikacija obuhvataju povećanu količinu plodove vode, ubrzano dobijanje na težini bebe, razvitka određenih problema s morfologijom – razvojem bebe, ali i do zaostajanja u rastu. Redovnim kontrolama i adekvatnom terapijom se mogućnost za razvitak komplikacija smanjuje na minimum.

POVIŠEN PRITISAK
Povišeni pritisak prije trudnoće zahtijeva regulisanje i prije koncepcije, a ako tokom trudnoće budu redovne kontrole, praćene adekvatnom terapijom, šansa da dođe do razvitka komplikacija se smanjuje, mada ne nestaje potpuno, jer ovo stanje nekada ne može da bude potpuno predvidljivo. Čak 5% žena ima ovo stanje povišenog pritiska, koje se zove “hronična hipertenzije”, a označava pritisak iznad 140/90 mmHg. U nekim slučajevima visok pritisak se razvije tokom trudnoće, što se zove “trudnoćom izazvana hipertenzija”.

Kod žena sa hronično povećanim pritiskom povećava se rizik od razvitka preeklampsije, zastoja u rastu bebe, prevremenog porođaja, prevremenog odlubljivanja posteljice… U blagim slučajevima i rizici od komplikacija su manji, a sa težinom slučaja raste i rizik od komplikacija.

Idealno bi bilo da se visok pritisak riješi prije trudnoće i da trudnoća bude planirana, prije svega zato da bi se smanjio rizik od komplikacija, ali i da bi se planirali lijekovi koji će se koristiti tokom trudnoće, posebno na njenom početku. Ako trudnoća nije unaprijed planirana, važno je što prije se javiti ljekaru, planirati terapiju i praćenje trudnoće. Pratiće se tokom trudnoće i stanje bubrega i jetre, te raditi i drugi testovi koji će ukazati na stanje organizma. U trudnoći se uglavnom uzimaju lijekovi protiv povećanog pritiska za koje je dokazano da ne utiču na bebu – najčešće Metildopa.

Kontrole trudnoće su češće nego inače, kao i ultrazvučni pregledi, zbog mogućnosti zaostajanja u rastu bebe ili pogoršanja njenog stanja. Ukoliko dođe do razvitka komplikacija, planira se ostajanje u bolnici, da bi se što bolje kontrolisalao stanje i mame i bebe.

Ako se redovno prati stanje majke i bebe, postoji dobar rast bebe, nema komplikacija niti skoka pritiska, nema ni potrebe da trudnoća ranije završi. Ako dođe do razvitka komplikacija, onda je i za mamu i za bebu bolje da se ranije završi trudnoća, pri čemu se mora uzeti u obzir i gestacija.

Izvor: Life Content
Foto: Guliver/Thinkstock