8 odličnih strategija da naterate dijete da vas sluša

Roditelji se često žale da dijete neće da ih sluša. Bolje rečeno, ono ih sluša, ali kao da ih ne čuje. Šta učiniti kada sve vaspitne metode padnu u vodu? Šta kada ne pomažu moljakanje, objašnjavanje, podsjećanje, ignorisanje, podmićivanje…

1. Slušajte, osluškujte i posmatrajte

Ako želite da dijete sluša vas, morate i vi slušati njega. Pod ovim se podrazumijeva pažljivo slušanje svega što vam govori i posmatranje njegovog neverbalnog izražavanja (govor tijela). Možda je danas loše raspoloženo? Preopterećeno? Nezdovoljno ili nesrećno?

Problem nastaje kada roditelj ne primijećuje signale koje mu dijete šalje. Kažnjavanje i ignorisanje mališana koji negoduje i ispoljava negativne emocije (većina to naziva bijesom ili inaćenjem) nije dobro. Umjesto toga, roditelj treba da otkrije uzrok prekomjerne reakcije i da ga eliminiše.

2. Budite dosljedni i pouzdani

Jeste li sigurni da djetetu uvijek kažete ono što mislite? Ispunjavate li data obećanja? ”Neću dugo”, ”Doneću ti čokoladu kad se vratim”, ”Sutra idemo u pozorište”, ”Dobićeš sladoled poslije ručka”… – samo su neke od tipičnih, bezazlenih i najčešće neispunjenih obećanja roditelja. Većina zaista tako misli u određenom trenutku, ali kasnije, nažalost, zaboravlja na data obećanja.

Neispunjenje datog obećanja, ma koliko ono vama izgledalo nevažno, urušava djetetovo povjerenje u vas. Znajući da se ne pridržavate sopstvenih riječi, s vremenom će jednostavno prestati da vas sluša.

3. Budite iskreni i pošteni

Jeste li sigurni da ste uvijek iskreni prema svom djetetu i da mu ne govorite ”bijele laži” samo da biste ga smirili i ”prevarili”? ”Hajdemo kući, sutra ćemo ponovo doći u park”, ”Nemam dovoljno novca u novčaniku”, ”Sutra ćemo kupiti tu igračku”, ”Nemoj reći bratu da sam ti kupila čokoladu”…

Ne zavaravajte se. Djeca nisu glupa i veoma brzo shvate da mama i tata ne govore istinu. Ako je tako, zašto bi slušali nekoga ko nije iskren? Da li biste vi slušali osobu koja vas laže? Ne biste.

4. Pažljivo baratajte riječima

Nastojeći da djecu zaštite od štetnih uticaja, roditelji su skloni svašta da kažu te da to proizvoljno predstave kao činjenicu, mada su svjesni da njihova tvrdnja i ne mora biti tačna (ili je samo djelimično tačna). ”Ne jedi slatkiše, pokvariće ti se zubi”, ”Video-igrice će ti spržiti mozak”, ”Pušenje ubija ljude”, ”Ne gledaj TV, izgubićeš vid”.

Kada se ispostavi da sve te ”činjenice” nisu stopostotno tačne, već da su samo proizvoljno mišljenje roditelja, tada mama i tata prestaju da budu osobe kojima će se dijete obraćati za savjet i kojima vjeruju (zašto bi?). Ovo može biti naročito opasno u tinejdžerskom uzrastu.

5. Budite druželjubivi i razigrani

Što češće se budete šalili, igrali i družili s mališanom, on će vam se češće obraćati i razgovarati s vama. Ne očekujte od njega da se samovoljno uključi u vaš svijet i pridruži vašim aktivnostima, jer se to neće dogoditi.

Umjesto toga, uključite se vi u njegove aktivnosti. Pridružite mu se u crtanju, slaganju kocaka, igranju video-igrice. Čim se zainteresujete za ono što je njemu bitno, komunikacija među vama će poteći.

6. Povećajte broj pozitivnih odgovora

Ako vaša prijateljica nekoliko puta uzastopce odbije da vam učini uslugu, hoćete li joj se ponovo obratiti? Nećete. Šta ćete misliti o njoj? Da je nepouzdana i vjerovatno ćete je precrtati s liste bliskih osoba. Ista stvar se dešava između vas i djeteta kada mu (pre)često odgovarate sa ”ne”. Ukoliko dijete traži nešto što smatrate nepremjerenim, prije nego što mu negativno odgovorite, pokušajte da mu ponudite poštenu alternativu.

”Autić koji želiš je preskup, ali ovaj drugi je sasvim u redu” – ovo je mnogo bolji odgovor od klasičnog odbijanja, jer djetetu šaljete poruku da ga slušate i razumijete njegovu želju.

7. ”Ne” je obostrano prihvatljiv odgovor

Postoje situacije kada treba podviknuti i kada uzvikom ”Ne!” ili ”Prestani!” morate prekinuti neprimjereno ponašanje. Ovo se odnosi na situacije kada dijete udara brata, sestru ili drugo dijete, psuje ili viče na javnom mjestu ili kada sebe dovodi u opasnost. Međutim, kao što očekujemo od djeteta da prihvati naše ”ne”, tako treba i mi da prihvatimo njegovo.

8. Manje je više!

Ako se budete pridržavali gorepomenutih pravila, brzo ćete shvatiti da će vas dijete pažljivije i češće slušati ako mu budete bili izvor pouzdanih, tačnih informacija i upotrebljivih savjeta, a ne osoba koja stalno nešto zanoveta i zahtijeva od njega.

Ne očekujte da vas dijete posluša svaki put kad nešto tražite od njega i, baš kao što vi njemu nudite fer alternativu i očekujete da je prihvati (jeftiniju igračku umjesto skuplje), tako će i ono nešto slično ponuditi vama (”Pokupiću igračke, ali tek poslije crtanog filma”). Pošteno i prihvatljivo, zar ne?

Autor: Life Content