Ako izgubite dijete na javnom mjestu, evo kako se trebate ponašati
Najgora noćna mora svakog roditelja je da na javnom mjestu izgubi dijete, ili još gore, da ga neko otme. Ako izgubite iz vida svoje najmlađe, čak i...
Nekad je bilo pravilo da je zadatak roditelja da odgajaju dobru i poslušnu djecu. Takvo odgajanje podrazumijevalo je zabrane i poslušnost. Dobro i poslušno dijete je bilo ono koje uvijek udovoljava svim zahtjevima svojih roditelja.
Danas se takav odgoj smatra “dresurom” i nikako nije poželjan. Dobar roditelj ima potpuno drugačiji cilj u odgajanju svog djeteta. Dijete bi trebalo samo da spozna šta je dobro, a šta loše, jer će na taj način naučiti kako samostalno da donosi odluke.
Dijete mora da razvija sopstveno mišljenje, mora da spozna razliku o dopuštenom i zabranjenom, i da razvija sopstvenu ličnost. Odgoj takvog djeteta zahtjeva puno vremena, truda, a time i strpljenja i tolerancije.
Roditelji u tome često greše s obzirom na užurbani način života, a ponekad i zbog linije manjeg otpora. Često žele da dijete neke stvari radi mehanički i tačno kako mu je rečeno.
Na taj način dijete o vlastitom ponašanju neće imati ni mišljenje, ni stav, a čak možda neće znati ni zašto radi određene stvari. Dijete mora da ima mogućnost da samo razmisli o onome što čini. Zato mora imati pravo na greške, pravo na uviđanje i ispravljanje tih grešaka. To se postiže jedino beskrajnim strpljenjem.
Koliko ste se puta našli u situaciji kako govorite djetetu šta sve mora da uradi da bi bilo spremno za vrtić? Mora da se obuče, umije i uzme igračku koju želi da ponese. Takođe, koliko ste se puta uhvatili da dijete požurujete zbog stiske s vremenom i vičete na njega kako nije uradilo ovo ili ono i kako je sporo?
Kako bi se ovakve situacije što bolje riješile, mogli biste što više stvari da pripremite dan ranije kako biste tada imali više strpljenja za rituale vašeg djeteta.
Isto tako je s djetetovim greškama. Ako nemamo dovoljno strpljenja da ga pustimo da samo uvidi gdje je pogriješilo, dijete neće prestati da čini jednu te istu grešku. Tako dijete neće samo uvideti kako, zašto i u čemu je pogriješilo, jer će se osloniti na roditelja ćekajući gotov i ponuđen model ispravljanja greške.
Svako dijete može biti svjesno, savjesno, samostalno, odgovorno i snalažljivo, samo mora da ima kraj sebe roditelje naoružane strpljenjem!
Izvor: magazin.net.hr