Kako podizati sretnu djecu

Da bismo vozili auto, potrebna nam je obuka, a niko nas ne uči najodgovornijem poslu na svijetu – roditeljstvu. Kako onda da znamo šta da radimo?

Prvenstveni cilj svjesnog roditeljstva jeste da se djeci – budućim odraslima pruži mogućnost da o sebi, drugima i svijetu u kojem žive formiraju takva uvjerenja koja će im omogućiti da budu ispunjeni samopouzdanjem, uspješni, zdravi i sretni. Ali, niko nas ne uči najodgovornijem poslu na svijetu – roditeljstvu. Kako onda da znamo šta da radimo? Jednostavno, kopiramo ono što su radili naši roditelji i nadamo se da ćemo dobiti bolji rezultat nego oni, tj. da će naša djeca biti uspješnija, sretnija i zdravija od nas. Teško da se istim načinom može postići drugačiji rezultat. Neki roditelji će pročitati i poneku knjigu o tome, što je odličan pomak, ali još uvijek ne daje cjelovit pregled koji je potreban osviještenom roditelju.

 

Najnoviji trendovi odnose se na razumijevanje uloge i uticaja svakog perioda našeg života, pa i natalnog perioda, na budućnost. Važno je i razumijevanje posljedica naših aktivnosti i neaktivnosti na djecu kada govorimo o formiranju njihovih uvjerenja o

sebi, drugima i svijetu oko sebe. Naime, mi sami kreiramo svoju budućnost, a način na koji je kreiramo određen je baš tim uvjerenjima.

 

Osnovne potrebe koje su u vezi sa osjećajem sigurnosti i voljenosti iste su. Neke druge

potrebe su drugačije, kao na primjer, potreba za većim stepenom samoispoljavanja. Kada pričamo o tome da li su današnja djeca ista kao i nekadašnja, dolazimo do pojmova “indigo djece” i “kristalne djece”. To su nove generacije koje imaju posebnu ulogu u evoluciji čovječanstva. Stoga se karakteristike ove djece itekako razlikuju od karakteristika djece prije tridesetak godina i ranije.

 

Odrasli treba da otkriju način da sami sebi pomognu, na primjer da se edukuju. Roditelji i djeca su vrlo tijesno povezani i energetski se izuzetno osjete, mada mnogi toga nisu svjesni. Djeca osjete svu roditeljsku ophrvanost problemima i brigu o egzistenciji. Sve to što osjete neminovno djeluje i na njih i ostavlja traga u njihovim životima. Dalje, roditelji treba da rade na sebi, kao i na uklanjanju okidača koji pokreću njihove roditeljske reakcije i onemogućavaju odmjerenu komunikaciju “mirne glave”. Od pomoći je tehnika emocionalne akupresure, tj. tehnika emocionalne slobode (EFT). I, na kraju, važno je kvalitetno vrijeme provedeno s djetetom. Pola sata aktivne komunikacije s njim neuporedivo je bolje nego da smo zajedno cijeli dan a da smo pritom preokupirani svojim mislima toliko da dijete nismo ni zapazili ili, što je još gore, da smo ga ućutkali da nam ne smeta.

 

Ponekad je naše ponašanje kopija ponašanja naših roditelja, a ponekad potpuno obrnuto, kao rezultat unutrašnjeg otpora zbog onoga što smo doživljavali ili što nam nije bilo

dozvoljeno. Odlaženje u potpunu suprotnost dovodi do novih komplikacija i problema s

djecom. Stoga je tačno da je kvalitet roditeljstva uslovljen roditeljstvom kakvo su imali naši roditelji. U prvim godinama života, kao i u natalnom periodu, utiskujemo najvažnije informacije za kasniji život. Mnogi se pitaju kako da budu bolji roditelji tek kad se pojavi problem, negdje u pubertetu, a suština je da se na formiranje djeteta mora obratiti pažnja mnogo ranije, baš u tom “utiskujućem” periodu.