Kako uspostaviti dobru komunikaciju s djetetom?

Da bismo odgovorili na sve zahtjeve koje pred nas postavlja užurbana svakodnevica, ostvarili dobre porodične, poslovne i prijateljske odnose, jedna od osnovnih vještina koje moramo savladati jeste uspješna komunikacija…

Uspješno roditeljstvo, ismeđu ostalog, podrazumijeva i adekvatnu komunikaciju između odraslih i djeteta. Kroz komunikaciju s roditeljima dijete postepeno opaža i gradi sliku svijeta, sliku odnosa u svojoj porodici i, što je od presudnog značaja – sliku sebe kao ličnosti. I baš zbog toga, razgovor roditelja s djetetom može biti konstruktivni pokretač njegovog cjelokupnog razvoja, ali, nažalost, može imati i toliko destruktivno i pogubno dejstvo u procesu razvoja, da u potpunosti ugrozi djetetovu ličnost, a naročito svijest o sebi.

Vaš cjelokupni odnos, pa samim tim i komunikacija, prvenstveno treba da nosi generalnu poruku koja glasi – “prihvatam te!”. Ukoliko dijete raste uz konstantno osjećanje da je prihvaćeno od strane svojih roditelja, ono će u stvari odrastati uz najvažnije osjećanje djetinjstva – da je voljeno.

Ako prihvatate svoje dijete u cijelini, uvažavate sve njegove vrline i mane, njegov nezreo način razmišljanja i pogled na svijet, ponekad pogrešne i “uvrnute” stavove prema svojim obavezama i odgovornosti, vaše dijete će se osjećati dobro, slobodno će izražavati svoja osjećanja i razviće snažno osjećanje lične vrijednosti. Na taj način ono će se spontano i slobodno razvijati, bez ograničavanja i omalovažavanja, te će postepeno, uz vašu pomoć, prevazilaziti svoje nesavršenosti.

Mnogi roditelji žive u uvjerenju da je najbolji način podizanja i vaspitavanja djeteta upravo otvoreno ukazivanje na ono što kod njega ne možemo da prihvatimo, s čime se ne slažemo, šta nas brine ili doslovno izluđuje. Nažalost, takav stav podrazumijeva jedno generalno neprihvatanje djeteta, budući da obiluje komandama, zabranama, moralnim pridikama, ubeđivanjima i gotovim rješenjima po sistemu: “Ja ću ti pokazati kako da uradiš, jer sam odrastao i najbolje znam!”.

Pazite šta govorite djetetu

Djeca su izuzetno osjetljiva na sve poruke koje dobijaju od svojih roditelja i bezrezervno vjeruju u njih, naročito tokom najranijeg djetinjstva. Ukoliko prečesto etiketirate svoje dijete, nazivate ga pogrdnim imenima, ukazujete mu na to da je loše, glupo, nesmotreno ili trapavo, dijete koje je toliko zavisno od vas i svijet posmatra vašim očima, poverovaće vam u potpunosti.

Djeca kojoj roditelji prečesto govore da su loša u najvećem broju slučajeva takva i postanu. Već kod sasvim malog djeteta, starog godinu ili dvije, u tako destruktivnom okruženju rodiće se nesvjesna ideja: “Ako vi zaista mislite da sam toliko nevaljao, glup ili loš, onda ću se tako i ponašati, onda ću to zaista i postati!”. I nažalost, mračno proročanstvo se uvijek ostvaruje. Zbog toga, oprez s porukama koje upućujete svom djetetu!

Slušajte dijete ćutanjem

Sada ćete se zapitati: “U redu, koji je onda najbolji način komunikacije s mojim djetetom? Prihvatanje, u redu, to uvijek i radimo, ali šta dalje?”. Osim prihvatanja, veoma je bitno i aktivno slušanje. U stvari, aktivno ga slušati znači – aktivno ga prihvatati. Mnogi roditelji i ne primijećuju koliko često upadaju u riječ svojim mališanima, koliko se često miješaju u njihove pokušaje da sami riješe svoje probleme. Roditelji su najčešće toliko vezani za svoje dijete da žele zauvijek da im budu preko potrebni. Da li je to fer? Da li je stimulativno za dječji razvoj? Naravno da nije.

Možemo aktivno da ga slušamo na različite načine. Prvenstveno ćutanjem. Dopustite vašem djetetu da do kraja ispriča šta želi, osjeća ili ga tišti. Nemojte požuriti da mu pomognete, da mu ponudite “instant” utjehu ili rješenje problema. Mirno ga slušajte. Dok vam nesmetano govori, postoji velika šansa da će, prateći tok svojih misli, samostalno riješiti problem. Drugi načini aktivnog slušanja jeste prihvatanje djetetovih ideja, odobravanje, klimanje glavom, podsticanje da nastavi s govorom i mnogi drugi.

Ne omalovažavajte dječja osjećanja!

Aktivno slušanje djeteta znači prihvatanje njegovih stavova i osjećanja, ma kako vam oni zvučali čudno i neprihvatljivo. Nikada ne diskvalifikujte djetetova osjećanja. Ukoliko se, na primjer, silno uplaši psa, rečenice tipa: “Ma hajde, to je potpuno bezopasan pas!”, ili još gore: “Stvarno si plašljivko, ne budi beba!”, na prvi pogled zvuče kao utjeha, a u stvari ste djetetu poslali poruku omalovažavanja njegovog osjećanja. Aktivnim slušanjem pomozite djetetu da prihvati svoja negativna osjećanja i da prestane da ih se plaši.

Prečesto, u želji da ih zaštitimo, stopiramo izražavanje negativnih osjećanja i tako ih učimo da ih se stide, gutaju ih i potiskuju. Ona, nažalost, bivaju potisnuta u nesvjesne slojeve naše ličnosti, ali se ipak ispoljavaju na neželjene načine, kroz neurotske tegobe.

Aktivnim slušanjem djetetu saopštavamo da ono ima pravo da izrazi sopstvena osjećanja, da je samostalna osoba sa svojim stavovima, idejama i osjećanjima. Na taj način pomažemo djetetu da razvije samostalnost. Dok ga slušate kada vam govori o svom problemu, podstičite ga riječima i izrazima lica da nastavi i zaustavite poriv da mu odmah ponudite izlaz iz problematične situacije.

Time ćete podstaći svoje dijete na samostalnost, aktivno traganje za rješenjem, ukazaćete mu da u njega imate povjerenja, da ga smatrate sposobnim i doraslim mnogim situacijama, kao i da ste svjesni da je samostalna ličnost, odgovorna za posljedice svojih postupaka.

Autor: Life Content