Ako izgubite dijete na javnom mjestu, evo kako se trebate ponašati
Najgora noćna mora svakog roditelja je da na javnom mjestu izgubi dijete, ili još gore, da ga neko otme. Ako izgubite iz vida svoje najmlađe, čak i...
Igra je bila i ostala najljepši ukras djetinjstva: ona pobuđuje maštu, podstiče komunikaciju, oblikuje prve životne vrijednosti i kasnije kao takve uvijek je se rado sjećamo. Međutim, ako djetetu ne pokažete kako da se lijepo igra i zabavlja, ono će to činiti onako kako ne bi trebalo.
Igre, igračke i igranje nezaobilazan su dio pravilnog psihofizičkog razvoja svakog djeteta. Ako se dijete ne igra dovoljno, to će ostaviti posljedice na kasniji život i ono će se uvijek tokom života osjećati na neki način uskraćeno. Pa čak i ako vaše dijete provodi dovoljno vremena igrajući se, opet nije svejedno kako se i čime ono igra, jer je kvalitet igre veoma bitan.
Vrlo je važno da igra podstiče djetetovu maštu, razvija intelekt, te da bude u skladu sa osjećanjima i težnjama djeteta jer samo tako dijete će kroz igru uspješno savladavati jednu po jednu stepenicu na putu njegovog rasta i sazrevanja. Svako vrijeme kao i svaki uzrast djeteta nose sa sobom drugačija interesovanja a tako i različite igre. Neke su igre univerzalne i podjednako su zanimljive i predškolskoj i školskoj djeci, a nerijetko i odraslima.
Takve igre su igre kartama, kockama i slično, poput “Monopola”, “Rizika”, igre “Čovječe, ne ljuti se” i mnogih drugih. Kroz ove igre djeca postepeno uče da broje, sabiraju i oduzimaju, dakle one imaju vaspitnu odnosno edukativnu ulogu. Isto tako, one pobuđuju takmičarski duh i uče dijete da ponekad misli samo na sebe i ostvarenje svog cilja.
U grupu edukativnih igara spadaju još i igre geometrijskim tijelima i slovima npr. slovarice, brojalice i druga “pomagala” kojima se uglavnom služe roditelji koji imaju malo slobodnog vremena. Osim edukativnih igara, za dijete su važne i igre koje podstiču spretnost, brzinu i okretnost a to su sve igre loptom, lastišem, hula-hopom, skejbordom i sl.
Postoji i posebna grupa dinamičkih igara koje ne zahtijevaju nikakva finansijska ulaganja već se organizuju uz pomoć stvari iz djetetovog najbližeg okruženja, poput plastičnih čaša, čepova, kutija za cipele, kartona, obojenog papira i sl. Ove igre stvaraju posebnu podlogu za sticanje početnih znanja iz umjetnosti, muzike i nauke a korisne su i u usavršavanju motoričkih vještina.
Igre prilagođene uzrastu djeteta
Kako dijete raste, sa njim “rastu” i igre. One postaju sve zahtjevnije i teže dok vremenom dijete potpuno ne izgubi interes za neku od igara u kojoj je do tada uživalo.
Najčešće igre i igračke kojima se igraju djeca od tri do pet godina jesu različite igre-imitacije pri čemu se djeca “pretvaraju” u ljude, automobile, životinje i sl. U ovom periodu djeca se igraju uglavnom sama, istražujući prostor u kući, a nešto kasnije ona počinju da se igraju i van kuće i tada sklapaju prva prijateljstva. Idealne, za ovaj uzrast, jesu različite bojanke, puzzle, kolaž-papir, slagalice, plastelin, vodene i voštane boje, te jednostavnije forme društvenih igara.
U uzrastu 5-8 godina aktuelne su sve dobro poznate društvene igre, naravno u prostijem obliku, uz to da u ovom uzrastu raste interes za lutke kod djevojčica, odnosno za automobile kod dječaka. U ovom periodu još uvijek postoji i mnoštvo zajedničkih igara a posebno se preporučuju konstruktivne igre tj. igre raznim priborima npr. različitim alatkama, ljekarskim priborom, a preporučljivi su i blokovi na uklapanje, razne matematičke igre i sl.
Takođe, nezaobilazne su i igre koje razvijaju motoričke sposobnosti, a putem igre može da se započne i rad na čitanju, pisanju, matematičkim problemima, kao i upoznavanje sa prirodnim i društvenim naukama.
Poslije osme godine djeca pokazuju bitne razlike u interesovanjima za pojedine igre i obično se odlučuju za neku od popularnijih igara koje igraju svi njegovi vršnjaci. U ovom uzrastu budi se kreativnost i djeca počinju da sklapaju i pri tom ona pokušavaju da stvore nešto: obično se radi o nečemu što ima važnu ulogu u djetetovom životu.
Kako dijete odrasta, vremena za igru je sve manje i ono se sve više okreće školi i drugim obavezama, a neka djeca veoma rano potpuno prestaju da se igraju, bar onim klasičnim igrama. Razvijaju se kod djece i neki drugi interesi, poput želje za sportskim aktivnostima, plesom, muzikom. Složenost stvaralačkih igara i dalje raste sa posebnim naglaskom na uvježbavanju spretnosti, koncentracije i mišljenja.
Svakako treba pomenuti da u novije vrijeme sve veću pažnju i predškolske i školske djece zaokupljaju kompjuterske video igre često neprikladnog sadržaja koje, u djetetovom nastojanju da se poistoveti sa glavnim junakom, mogu kod njega da pobude agresivnost i nasilje.
O tome koliko vremena dijete u prosjeku treba da provodi ispred monitora i kakvim će se igricama igrati, trebalo bi da odlučuju roditelji, strogo vodeći računa o kvalitetu novih informacija koje će djetetu ovim putem biti dostupne.
Ljubav prema knjigama
Nekada, dok televizija i računari nisu bili tako “važan” dio dječje zabave, kupovale su se slikovnice, knjige, enciklopedije i ostala literatura primjerena djeci. Bilo bi lijepo kada bi roditelji od malih nogu počeli da navikavaju dijete na druženje sa knjigom.
U početku, dok je dijete sasvim malo, dobro će doći slikovnice na kojima će dijete moći da prepoznaje razne životinje, drveće, voće, povrće i drugo. Kasnije, kada pomalo nauči da čita, može da se zabavi čitanjem dječjih pjesmica i kraćih priča.
Niko ne kaže da video igrice nemaju i svoju dobru stranu, ali ne smiju da postanu jedina i osnovna zabava za dijete. Pored toga, dok sjedi za računarom, dijete nema kontakta sa ostalim članovima porodice.
Ono što je veoma važno i ne smije se zanemariti jeste činjenica da djeca koja se od ranog djetinjstva naviknu na knjige, kasnije mnogo lakše savladavaju gradivo u školi i pružaju manji otpor ka čitanju lekcija iz knjige.
Autor: Life Content