Optimizam se oblikuje u djetinjstvu

Zašto neko u svemu vidi dobro, dok je za druge sve obojeno tamnijim tonovima? Mozak nije od rođenja programiran na osmijeh, pokazala su istraživanja, već vremenom pamti i čuva razne informacije koje ga navode na to da na spoljašnje uticaje reaguje na određeni način.

Znači, da li smo optimisti ili pesimisti, najviše zavisi od naših iskustava, potom od vaspitanja i u manjoj mjeri od karaktera.

Najvažnija su uspomene iz djetinjstva. Istraživanja pokazuju da roditelji koji djeci posvećuju pažnju, štite ih od loših informacija i prizora u najranijem dobu, čitaju im bajke, izvode često u prirodu i podstiču da se druže sa životinjama, oblikovaće karakter mališana u pravcu optimizma. Isto tako, suprotno ponašanje roditelja, može od veselog djetata da napravi melanholika i kasnije osobu sklonu depresijama, histerijama, psihozama i neurozama.

Zato neko, u psihološkom smislu, čašu vidi do pola punu ili do pola praznu.

Budite pažljivi roditelji i trudite se da vaša djeca steknu što više ljepih uspomena i iskustava u djetinjstvu!

Izvor: novosti.rs