Stvari koje mala djeca nikad ne zaboravljaju

Istraživanja su pokazala da postoji osam važnih događaja koje djeca ne zaboravljaju i koji su za njih izrazito važni.

Odlazak u obdanište ili u školu

Ovo je uvjerljivo najčešće sjećanje. Iskustva su različita – iz vrtića se djeca obično sjećaju plača nakon što su predata na “milost i nemilost” vaspitačicama, a iz prvog razreda osnovne uglavnom nose lijepa sjećanja: biranje odjeće, slaganje knjiga u torbu, razgovori s mamom i tatom koji ih za ruku vode, prvih dana škole. Prepričavanje događaja, kao i pričanje priča, služi tome da djeca steknu iskustva i slože puno, puno toga u svojim glavicama.

Okolina

Djeca međusobno stvarno razgovaraju o kućama ili stanovima u kojima žive, o kućnim ljubimcima, školskim učionicama, parkovima… svemu što ih okružuje u svakodnevnom životu. Jasno se sjećaju stabla ili haustora gdje su se sakrili od kiše. Uz prirodne nepogode, snijeg, oluju, kao i prvu tuču koju su doživjeli, djeca vežu intenzivne, ne uvijek prijatne emocije kojih se dugo i živo sjećaju.

Skakanje, plivanje, penjanje

Djeca su u potpunosti usredsređena na sve što rade svojom voljom, pa tako i aktivna igra ima važno mjesto u dugotrajnim sjećanjima. Često su ta sjećanja najživlja kad je riječ o sportu – takmičenjima, treninzima, uspjesima i odustajanjima. Psiholozi kažu da su ta sjećanja povezana sa zajedništvom, potrebom da vodimo ili budemo vođeni i da osjećamo da su drugi uz nas.

Uspjeh

Sjećanja na rane uspjehe djeci dugo ostaju u pamćenju kao situacije u kojima su pokazala da su u nečemu bolja od prosjeka. Zato svakom djetetu treba da omogućite da se osjeća kao pobjednik, odnosno pomozite mu da pronađe ono u čemu je dobro, pa makar to bilo i slaganje kockica.

Ljudi koje volimo i koji nas vole

Tokom istraživanja klinci su tražili da crtaju bake i deke, komšije i poznanike, sve one koji su im do tada bili naklonjeni. Iste osobe su pominjali i četiri godine kasnije.

Bebe i mala djeca

Skoro svako dijete želi da sačuva uspomene na malu djecu i bebe (djecu komšija, rođaka, prijatelja svojih roditelja, kao i na mlađu braću i sestre). Sjećaju se da su zajedno jeli, koliko brzo su bebe rasle, zatim jasno pamte trenutke kad su ta djeca progovorila, prohodala…

Pripadnost zajednici

Pomalo neočekivano, klinci su mnogo pričali o pripadnosti zajednici, tačnije kako grade odnose i postaju dio te zajednice. Pričali su o vrtiću, komšijama, putovanjima…

Nezaboravna mjesta

Mnoga djeca pamte i mjesta u kojima su bila, čak i mnoge detalje: kako su izgledale hotelske sobe i kreveti, gdje su ljudi ljubazni i nasmijani, a gdje neprijatni, kako su izgledale plaže, gdje su kupili čamac…

Izvor: Blic žena