Istorija crvenog ruža za usne

Crveni ruž je, bez sumnje, bezvremenski, seksi i fatalan… on je sve samo ne običan! Koristile su ga gejše, prostitutke, kraljice.

Premda je bio poznat i ranije, tek je početak dvadesetog vijeka donio njegovu široku upotrebu. Do tada, nerijetko su branili njegovu upotrebu. Međutim, žene ga prosto idealizuju i uvijek mu se iznova vraćaju. Crveni ruž je koristila i Kleopatra, poznata po želji i osjećajem za lijepo. Istomišljenica je bila i kraljica Elizabeta, engleska kraljica 16. vijeka. Voljela je da naglašava svoju blijdu put jarko crvenim ružem. U novije vrijeme, isto je činila Merilin Monro, sada Gven Stefani i mnoge druge. Postavlja se pitanje, koja žena bi mu zaista mogla odoleti?

Protiv njega su svi pokušali da se bore, počevši od crkve, koja ga je zabranjivala u srednjem vijeku, do britanskog Parlamenta koji je 1770. izglasao jedinstven zakon prema kojem svaka žena koja ga nosi može da bude proglašena vješticom. Feministkinje su, takođe, crveni ruž smatrale bestidnim i provokativnim, potpuno neprihvatljivim.

Pravi obrt dešava se u SAD-u za vrijeme Drugog svjetskog rata kada se sa usana tadašnjih glumačkih diva seli na usne običnih žena. Izmučene ratom, crveni ruž je bio sinonim za bolja vremena, pružajući im glamur koji nisu imale.

Glamur koji žene osjećaju kada ga stave na usta, nepovratno je lansirao crveni ruž na sve kozmetičke police širom svijeta, u različitim nijansama i teksturama. Za koju god se vi odlučile, kada ga nanesete, bićete sve samo ne obične žene.