6 znakova koji ukazuju da neko pati od sindroma Petra Pana

Sigurno svi znate priču o Petru Panu – dječaku koji ne želi odrasti i to je slatko dok je u bajkama, ali kada se to preslikava u stvarnosti onda takvi ljudi postaju veliki problem sebi i okolini.

Odakle dolazi izraz ‘sindrom Petra Pana’?

Naziv nazvan po dječaku koji nikada nije odrastao, izraz ‘sindrom Petra Pana’ prvi je put viđen u knjizi psihoanalitičara Dana Kileyja iz 1983. – ‘Sindrom Petra Pana: muškarci koji nikada nisu odrasli’. Pojam opisuje fenomen odraslih koji stare fizički, ali ne i emocionalno. Odrasli sa sindromom Petra Pana izbjegavaju lične i profesionalne odgovornosti odrasle osobe.

– Oni su samo pojedinci koji stvarno ne žele odrasti. I smatraju da su odgovornosti odraslih zaista izazovne – kaže  psihoterapeut i stručnjak za odnose Babita Spinelli. Kiley se u svom istraživanju možda fokusirao na muškarce, ali sindrom Petra Pana može se primijeniti na bilo koji spol.

– U današnje vrijeme nemamo takve rodne stereotipe pa doista želimo biti otvoreniji u načinu na koji ih primjenjujemo – potvrđuje Spinelli.

Sindrom Petra Pana nije službena dijagnoza ili stanje mentalnog zdravlja priznato od Svjetske zdravstvene organizacije ili Dijagnostičkog i statističkog priručnika za mentalne poremećaje (DSM-5).

6 uobičajenih znakova po kojima ih možemo prepoznati

Teško je reći imate li vi ili neko koga poznajete sindrom Petra Pana jer ne postoje službeni simptomi, no postoje neki uobičajeni znakovi koji mogu ukazati na sindrom, iako bi se kod svakog mogli drugačije manifestirati.

1. Problemi s dugoročnim planovima

Nekome sa sindromom Petra Pana može biti teško biti u dugotrajnoj vezi, romantičnoj ili platonskoj. Njihov stil privrženosti sve je samo ne siguran i možda se neće moći emocionalno posvetiti nekom drugom. To ne znači da svi koji ne žele dugotrajnu vezu imaju ovaj sindrom.

2. Oslanjanje na druge ljude da će se brinuti o njima

Mogu biti skloni tome da ovise o roditeljima ili porodici. – Oni nisu u stanju učiniti ništa što bi im pomoglo da se odvoje od roditelja ili nekog ko se brine o njima. Oni uživaju dok se drugi brinu o njima – kaže psihijatar za djecu i odrasle Gauri Khurana, dr.

3. Nema interesa za lični rast

Postoji opće shvatanje da kako stariš, rasteš kao osoba. Rast može biti minimalan, ali i dalje je rast. No, kad imate sindrom Petra Pana, nema razloga za rast: uživate živjeti život onako kako ste uvijek živjeli i ne vidite ništa loše u tome.

4. Teško donošenje odluka

Prosječna osoba donosi oko 35.000 odluka svaki dan. Moglo bi se reći da se to odnosi na većinu odraslih. Neko sa sindromom Petra Pana to može izbjeći ako neko drugi preuzme vodstvo.     – Često se boje da će na njih gledati negativno, pa su paralizirani oko svojih odluka – kaže Spinelli.

5. Čvrst odnos s novcem

Nisu svi pametni kada je u pitanju upravljanje novcem. O svojim financijama možete razmišljati samo dok trošite novac ili provjeravate svoje račune, ali i dalje razmišljate o tome. Za nekoga sa sindromom Petra Pana, praćenje ličnih financija nije prioritet. To čak može biti i nešto što potpuno izbjegavaju – sve dok se na njihovom računu ne pojavi minus.

6. Izbjegavanje sukoba

Neko sa sindromom Petra Pana možda još uvijek ima emocionalnu zrelost djeteta. Stoga, što se tiče sukoba, oni ga izbjegavaju najbolje što mogu, ponekad bježeći u vlastitu stvarnost, a drugi put jureći i zaključavajući se u spavaću sobu.