Mliječna panika

Attention, shoppers…

Šetam prije neki dan tržnim centrom, posmatram zombije kako tumaraju po zamišljenom lavirintu i na lažnom popustu kupuju stvari koje im ne trebaju. Neki naprave predah da se nakrkaju šećera i masnoće, da im daju energije još malo da tumaraju i vidi se lijepo da su srećni. Ovo mjesto im ispunjava ama baš sve potrebe u životu. Sve.

Ali onda se desilo nešto strašno, nešto što je pokvarilo sve akcije i porodične popuste. Nešto što je bacilo užasnu sjenku prirodnosti na taj plastični raj i prijetilo da trgne zombije iz obamrlosti. I trgli su se, jer… Neka žena je dojila svoju bebu!

Ona je jednostavno sjela, stavila bebu u naručje i počela da ga hrani sopstvenim mlijekom koje uglavnom teče kroz njene dojke, pravo u usta dojenčetu! Prvo je kriknula starija gospođa koja je došla da vidi je l’ skupila dovoljno kupona za neku spravu koju neće znati ni da uključi: „Narkomanka, sigurno!“

Opšte je poznato da ovisnici o narkoticima nemaju pravo na ljudski tretman i ne mogu se nadati pomoći bližnjih svojih ako ih snađe nešto na javnom mjestu, te ovo ostaje najveća uvreda koja se može dobiti. Dalje, zna se da samo žene koje zloupotrebljavaju heroin i slične supstance mogu dojiti svoju djecu onda kad su ona gladna. Ja sam rastao uz istu takvu majku! Dojila me je, često moju dobrobit stavljajući ispred bapskog i tetkastog morala. Nema dojenja bez narkomanije!

Sigurno je taj trend došao sa Zapada. Žene, dok se nisu pojavili homoseksualci i CNN, uopšte nisu dojile! Ubijaju nam tradicionalne porodične vrijednosti! Pod maskom prehrane potomstva, zapravo promovišu golotinju i teške petinge na javim mjestima. I to baš u Tržnom Centru, jedinom mjestu koje, pored crkve, treba da postoji!

Da zaključimo. Dojenje je bolest! Dojenje na javnom mjestu je grijeh i ko ga počini ide direkt u pakao, bez presjedanja. Obavezno učini sve što možeš da ženi koja hrani svoje dijete bude što teže i neprijatnije.

Dolje dojenje! Ua!