Volim žene

I zato volim gejeve i ne dam na njih!

Rastrzan između Zaključajmo male zveri i bacimo ključ i onog da Nisu djeca kriva, ona kopiraju odrasle počeo sam da razmišljam kako da se izvuče neka pouka iz ove odvratne svinjarije.

Homofobija je zaista teško oboljenje koje češće pogađa nerazvijene sredine. Nerazvijene ponajviše u socijalnom smislu. Možemo pokrpiti sve rupe na putevima i ofarbati autobuska stajališta a i dalje ćemo ostati nesrećna rupetina puna tužnih ljudi.

Mržnja se najbolje i najtemeljnije uči u roditeljskom domu. Pogodite koji procenat onih koji bi da tuku homoseksualce je svoje prve lekcije iz nasilja dobio preko slika oca koji bije svoju suprugu? Domaćin čovjek! Tradicionalna porodična vrijednost. Bog na nebu, vlast u državi i domaćin u kuću, bre!

Iz svakog novog nasilja nad homoseksualcima mi naučimo nešto korisno za sektor muško-ženskih odnosa.

Onaj ko voli žene, taj ne tuče muškarce koji vole muškarce. Veoma je jednostavno i nije paradoksalno.

Umjesto što sa čoporom maloumnih istomišljenika u mraku vreba priliku za malo fizičkog kontakta, prerušenog u tuču, sa nedužnim gejom, Branitelj Tradicije bi trebalo da priđe homoseksualcu i zahvali mu se. Da kaže: Hvala tebi i prirodi. Hvala joj što je iz konkurencije za osvajanje ženskih duša i tijela uklonila jednog finog, dobrog, kulturnog čovjeka od ukusa. Čovjeka koji je uložio u svoje znanje i svoju pojavu. Hvala ti što meni ovakvom povećavaš šanse kod žena i do sto puta. Lijepo je znati da takav jedan lik nema namjeru da mi se miješa u posao. Dozvoli da tebe i tvog partnera častim cugom, druže!