Simptomi koji otkrivaju da imate hlamidiju

Svjetska zdravstvena organizacija ističe redovno testiranje na hlamidiju svih seksualno aktivnih osoba, naročito onih koje često mijenjaju partnere. Testiranje se preporučuje i trudnicama, i to na prvom ginekološkom pregledu.

Infekcija bakterijom hlamidijom jedna je od najčešćih bolesti koje se prenose seksualnim kontaktom, a riziku od oboljevanja izloženije su osobe koje često mijenjaju partnere. Ako je trudnica zaražena hlamidijom, postoji opasnost da se infekcija prenese na novorođenče i uzrokuje upalu pluća i konjunktivitis. U rijetkim slučajevima hlamidija uspijeva da opstane i van ljudskog organizma – na rukama, peškirima i drugim predmetima, pa postoji rizik da se infekcija prenese i neseksualnim putem.

U ranom stadijumu bolest ne ispoljava gotovo nikakve simptome zbog čega se prisustvo hlamidije teško otkriva na vrijeme. Tegobe nastaju tek kada infekcija uznapreduje: kod muškaraca se pojavljuje iscjedak svijetle boje, bol u mokraćnoj cijevi i donjem dijelu stomaka, kao i upaljeni, natečeni i bolni testisi, dok se kod žena manifestuje u vidu učestalog bolnog mokrenja praćenog peckanjem, pojačanim lučenjem vaginalnog sekreta koji je žućkast, gust i ljepljiv, bolom u donjem dijelu leđa, te vaginalnim krvarenjem između dva ciklusa ili nakon penetracije.

Ukoliko se upala ne liječi na vrijeme, mogu nastati ozbiljne zdravstvene i reproduktivne komplikacije sa kratkoročnim ili dugoročnim posljedicama. Neliječena infekcija kod žena može se proširiti na matericu i jajovode, izazvati upalu male karlice i oštećenje okolnog tkiva, uzrokujući sterilitet, vanmateričnu trudnoću, prevremeni porođaj, djelimično ili potpuno začepljenje jajovoda i povećati rizik za razvoj raka grlića materice.

Kod muškaraca, hlamidija može dovesti do infekcije urinarnog trakta i epididimisa (dio muškog reproduktivnog sistema koji sprovodi spermu od testisa do semevoda), a posljedice su zapaljenje semevoda, upala, otoci i bolovi u testisima, rjeđe sterilitet, dok se u vrlo malom broju slučajeva razvija artritis.

Dijagnoza i liječenje

Iako se u pojedinim slučajevima već na osnovu simptoma može posumnjati na hlamidiju, neophodno je odraditi i dodatne analize. Postoji nekoliko vrsta testova za dijagnostikovanje hlamidije, ali najčešće se pribjegava analizi brisa s grlića materice ili uretre, kao i ispitivanju mokraće.

Najprecizniji rezultati dobijaju se takozvanim PCR testom koji je vrlo osjetljiv jer može otkriti prisustvo bakterije i u minimalnoj količini uzorka (urina, ejakulata, brisa…).

Hlamidija se uspješno liječi antibioticima, ali je veoma važno da terapiju istovremeno primijenjuju oba partnera.

Izvor: Life Content, Lekovito bilje