Znate li prepoznati simptome opsesivno-kompulsivnog poremećaja?

Opsesivno-kompulsivni poremećaj je vrlo ozbiljna psihijatrijska dijagnoza koja zahtijeva tretman i liječenje. Ovaj poremećaj se naziva još i obuzeto prisilni poremećaj koji spada u anksiozni spektar psihičkih poremećaja. Naziv opsesivno se odnosi na intruzivne misle koje se osobi javljaju mimo njene volje te niza kompulsivnih odnosno prisilnih radnji!

Psihijatrica Suzana Večerić kaže kako smo skloni tom poremećaju jer, kao i druga zapadnjačka društva, cijenimo tačnost i preciznost. Ne zna se šta je točno okidač za nastanak poremećaja.

“Kod oboljelih ovaj poremećaj podrazumijeva preciznost i tačnost, kao kad kažemo da je sastanak u 10 sati, počinje u 10. Podrazumijeva strogu savjest, visoka očekivanja od sebe i drugih. Istovremeno podrazumijeva nemogućnost donošenja odluka i pretjerano razmišljanje, odnosno overthinking”, rekla je dr Večerić ističući kako je među najpoznatijim predstavnicima tog poremećaja televizijski lik detektiva Adriana Monka.

Čak postoje predrasude ili mitovi da su opsesivci jako pametni ljudi. Poremećaj se jedino može dijagnostifikovati praćenjem simptoma koji su specifični, a može se pojaviti i kod djece i kod odraslih.

#1 Brojanje

“Najčešća kompulsija je brojanje gdje ljudi svakodnevno više puta u danu broje predmete u stanu, korake, stepenice ili druge stvari”, izjavila je dr Večerić.

#2 Pranje ruku

“Sljedeća najčešća kompulsija je prečesto pranje ruku. U tim situacijama pojedinac može i 200 puta u danu oprati ruke, često uz redovnu upotrebu dezinficijenasa. Radnja proizlazi iz straha od bakterija i prljavštine, kao i kompulsivno čišćenje”, nastavila je ona.

#3 Ritualni saodnos

“Takvo je stanje najbolje opisati situacijom da kad hodate po cesti ne želite stati na bijelu liniju ili morate stati na određeni kvadrat ili morate kucnuti na vrata tri puta protiv uroka, dodirnuti ili poravnati nešto da bi bilo dobro. Riječ je o ostatku magijskog mišljenja koje je dio procesa poništavanja opasnosti od anksioznosti ili opsesivnih misli”, objašnjava dr Večerić.

Konkretnije, takvi rituali služe za poništavanje iracionalne opasnosti ili tjeskobe koju nose opsesivne misli.

“Zbog specifičnosti njihovog moždanog sistema, kod djece se javljaju samo kompulzije ili tikovi. Takva su djeca depresivna pa razvijaju razne svoje ritualne pokrete poput posebnog načina kako ulaze ili izlaze iz prostorije, na koji način ili kojim se redoslijedom odijeva i time umiruju svoju tjeskobu. Kod odraslih se poremećaj javlja u raznim kombinacijama opsesivnih misli i kompulsivnih radnji”, dodaje.

#4 Opsesivne misli

“To su intenzivne misli koje se ljudima nameću protiv njihove volje, intruzivne misli obično vrlo neugodnog sadržaja i to na način koji je njima neprihvatljiv i nespojiv s njihovom osobom. Svima nama se znaju nametati misli nakon nekog intenzivnog događa, no to nije opsesija. Opsesivne misli dolaze bez najave i neugodnog su sadržaja kakav čovjek ne može povezati sa svojim sistemom vrijednosti”, opisala je dr Večerić.

#5 Provjeravanje

“Uz brojanje i pranje ruku, česta kompulsija je provjeravanje jesu li vrata zaključana ili otključana, je li zatvoren plin u stanu. Takvim ljudima ponekad treba i više od sat i po da sve nekoliko puta provjere prije nego što konačno legnu spavati. To su iracionalna, ritualna provjeravanja zbog anksioznosti i straha koji ne nastaju o odnosu na konkretnu situaciju nego se nalaze unutar samog pojedinca”, istakla je.

#7 Opsesivna testiranja

“Sjećam se nekoliko svojih pacijenata koji su se opsesivno bojali da su zaraženi virusom HIV-a. Odlazili su na stalna testiranja i opsesivno su provjeravali kod svoje okoline tražeći potvrdu ili otklanjanje sumnje u to postoje li kod njih elementi te njihove umišljene bolesti”, prisjetila se psihijatrica.

Svi ostali simptomi tog poremećaja mogu biti povezani i s drugim dijagnozama, a nerijetko se psihičke bolesti preklapaju.

“Zato je vrlo nezahvalno govoriti o nekim drugim simptomima. Ono što bih istakla da je važno, svakako ako pojedinac ili okolina primijete da se neko nosi s tegobama sličnog tipa, bilo bi dobro uputiti ga da potraži stručnu pomoć specijaliste psihijatra”, zaključila je ona.

Izvor: 24sata.hr Foto: Guliver/Getty Images